Osim crkava i kapela, u slavonskim selima, ali i gradovima, podizane su i druge vjerske građevine koje svrstavamo u takozvanu malu sakralnu akritekturu. Ovamo pripadaju poklonici, javni križevi (zavjetni križevi) i raspela, kalvarije, fasadne kapelice, te stupovi s kipovima svetaca. Mala sakralna arhitektura javila se u Slavoniji koncem 17. i početkom 18. stoljeća, a njezin najvažniji dio predstavljaju poklonici, koje narod ovdje radovito zove kapela, kapelica ili svetinja. To su manji ili veći zidni stupovi s nišom u koju se stavlja kip sveca, raspelo ili sveta slika. Poklonici su različito oblikovani, tako da se njihov izgled kreće u rasponu od skromnih stupova bez ikakva ukrasa, u čijoj je udubini običan kipić ili raspelo, do skladno građenih i lijepo izvedenih građevina koje se svojim izgledom približavaju izgledu crkve. Poklonici su najčešće građeni na najistaknutijim mjestima - na ulazu i izlazu iz sela, uz raskrižje puteva ili na trgu. Ponekad su ove male kapelice podizane izvan naselja, na određenim mjestima u prirodi. Tada je njihova gradnja redovito vezana uz neke izuzetne događaje o kojima govore lokalne predaje.

Kapelice u...(klikni na lokaciju)

Kao "svece" u Novom zavjetu (Pavlova poslanica Kološanima 1, 2) označavali su se svi članovi kršćanske zajednice. No u ckrvenoj uporabi ovaj se predikat veoma rano ograničio na ljude koji su u posebnoj mjeri slovili kao jaki u vjeri i krepostima, kao apostoli i Evanđelisti.
Čašćenje svetaca počima već u prvim kršćanskim stoljećima. Najprije su to bili mučenici koje se častilo i molilo za zagovor kod Boga. Ovo čašćenje se najviše odvijalo oko groba sveca ondnosno oko njihovih relikvija (posmrtni ostaci sveca). Godine 156. kršćani Samarije u jednom pismu govore o mučeničkoj smrti njihovog biskupa Polikarpa:"Krista molimo, jer je Sin Božji. Ali svjedoka krvi (grčka riječ "mártys" znači u prijevodu "svjedok krvi") ljubimo kao apostola i nasljedovatelja Gospodnjeg." Na grobovima mučenika slavile su se Sv. Mise. Zbog toga ali i zbog sjećanja na to i dan danas se u svaki oltar na kojem se služi Sv. Misa, ugrađuju relikvije nekoga sveca. Nakon 313. godine, kada skoro više nije bilo ubojstava iz vjerskih razloga, pa se od tada i nemučenike, koji su se istaknuli posebno vrijednim životom, počelo častiti kao svece. Tako je već u 4. stoljeću čašćenje svetaca bilo jako rašireno. Prvi nemučenik koji je slovio kao svetac, bio je Martin od Toursa, koji je umro 297. godine. U kršćanskoj se umjetnosti često Krista i svece prikazuje s auerolom (sjajni svjetleći krug oko glave). Mučenike koji su bili posebno vezani za jedno mjesto već se u 4. stoljeću označavalo "zaštitnicima" Pojedina zanimanja imaju također svoje zaštitnike (patrone), a za svaku bolest možemo je utjecati bar jednom svecu. Od većine svetaca ostalo je samo njihovo ime. Najpotpunija lista svetaca sačinjena je od 61. svesta, takozvana Acta Sanctorum, u kojoj se nalazi oko 20.000 imena svetaca, a lista je nastala između 1643. i 1794. godine. Napisali su je bolandisti, jedan ogranak isusovačkoga reda. Katalog, koji je u katoličkoj crkvi najpriznatiji je Martyrologium Romanorum. Izdanje iz 1584. godine - složeno prema spomendanima - sadrži 2.700 svetaca, od toga oko 20 iz Staroga zavjeta. 1964. godine je II.Vatikanski sabor zaključio da Crkva slavi samo one svece koji su od općeg značenja. Druge se svece može slaviti u pojedinim narodima ili redovničkim zajednicama. Prema želji Koncila Papa Pavao VI. je 1969. godine dopustio novo uređenje liturgijskog kalendara. Ovaj reformirani kalendar, koji je na snazi od 1. siječnja 1970. godine osim Kristovih svetkovina, svetkovina Bl. Djevice Marije, Sv. Josipa te apostola, sadrži još 58 zapovijedanih spomendana i 92 nezapovijedana spomendana svetaca. Imendani i njihovi zaštitnici nisu se mijenjali. Novo izdanje Martyrologium Romanorum je zbog proglašenja novih svetaca posebno od Papa Ivana Pavla II. "narastao" na oko 7.000 svetaca a izdan je 2001. godine.
(Ivan Šarić - Baća)