OPG Petričević

-1-

Ivan Martinović

MIJAT STOJANOVIĆ - ŠKOLNIK I PUČKI PISAC

Dne 26. rujna o. g. navršit će se stotinu godina, što je ugledao svjetlo svijeta u Babinoj Gredi, mjestu u bivšoj brodskoj
krajiškoj pukovniji, Mijat Stojanović. Rodio se od seljačkih ro-
ditelja; otac mu se zvao Jakov, a majka mu se zvala Mandica.

Bio je samouk, pa je ipak prodičio svojim umnim radom
svoje ime, prodičio je stalež hrvatskoga pučkog učiteljstva i prvo
najodličnije udruženje hrvatskih pučkih učitelja, a to je "Hrvatski
pedag.-književni zbor", koji je osnovan godine 1871. Među Zboro-
vim osnivačima bio je on po godinama najstariji, a po svome
književnom radu jedan između najzaslužnijih njegovih članova.

Današnja proslava stote obljetnice njegova rođenja tek je
samo dužno poštovanje prema nezaboravljenome pokojniku, pa se
tom prilikom rado sjećamo riječi slavnoga Prerada: "Rod bo sa-
mo, koj si mrtve štuje, na prošasti budućnost si snuje".

Za cijeloga svog života dičio se lijepim imenom "školnik".
Kao kotarski i okružni školski nadzornik ponosio se tim imenom,
a to je baš ono, što najviše godi srcu vrloga pučkog učitelja i
što diže i učvršćuje ljubav učitelja prema svojim poglavarima, jer
su uvjereni, da će im biti dobar zagovornik, zaštitnik i pravedan
sudac njihova rada samo onaj nadzornik, koji ne može i ne će
da zaboravi, da je nekoć i sam vršio učiteljsku službu.

Kad se bilo pročulo, da će Mijat poći u mir, onda se u
"Obzoru" od 5. svibnja 1877. čitalo u dopisu "Pod Velebitom" o
njegovu umirovljenju, te se tom prilikom u dopisu istaknute ove
riječi: "Prigodom nadgledanja učionica vazda bi učitelja nazivao
"moj prijatelju ili bratac moj", pa je već tim povjerenje pribavio,
dočim poznamo i takove gospode nadzornika pa i ravnatelja gra-
đanske škole, koji se stide sa učiteljem obćiti, a kamo li prošetati
ili se u društvu gdje naći".

Na Mirogoju počivaju kosti Mijata Stojanovića. Na nad-
grobnom spomeniku uklesane su ove riječi po vlastitoj njegovoj

dalje>>>