Online novosti (595)  

- poredaj po redoslijedu unosa u bazu podataka

<< < 1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >>

16-04-2024

Asfalt u Kladavac stigao prekasno - ljudi su otišli

Dugi niz godina tražili su asfaltiranje ceste koja će im biti poveznica sa svijetom, njihovoj djeci osigurati prohodan put do škole, oživiti prometno izolirano i zapostavljeno naselje u kojemu žive te im konačno otvoriti nove egzistencijalne mogućnosti i dati razlog da ostanu na svojim ognjištima. Godinama su se žalili lokalnim i županijskim vlastima, o čemu je Glas Slavonije često pisao, a 60 je stanovnika u proljeće 2017. potpisalo peticiju s apelom za pomoć Vladi RH da im se omogući život dostojan 21. stoljeća, naslovljenu "Dvanaest i pet za raj koji umire". A kada je konačno 13. rujna 2019. prvi sloj vrelog asfalta prekrio prve metre makadamske ceste duge više od 11 kilometara, bio je to povijesni dan za stanovnike Kladavca, smještenog između općinskog središta Babine Grede i Prkovaca u Općini Ivankovo. Ali, pokazalo se, za revitalizaciju toga naselja - prekasno.

Godinama su Kladavčani muku mučili s udarnim rupama na dotrajaloj makadamskoj cesti koja im je uništavala automobile, traktore i bicikle, a dodatno su je habala teška vozila Hrvatskih šuma. Ljeti su se gušili u prašini, a za loših vremenskih prilika cesta je bila teško prohodna jer se nakon svake kiše i snijega pretvarala u kaljužu i njome se samo traktorom moglo proći. Bili su odsječeni od susjednih sela. Najviše su ispaštali učenici - kladavački osnovnoškolci nastavu pohađaju u Prkovcima i Retkovcima, a srednjoškolci u Vinkovcima. Izostajali su s nastave sve dok se blato ne osuši. Za lošeg vremena ondje nisu mogli ni vozilo Hitne pomoći ni pogrebnici. Godinama su Kladavčani upozoravali da im cesta život znači, ali vrijeme je prolazilo, obećanja su ostajala samo na riječima i ljudi su odlazili, više nisu imali razloga ostati…

U mirnom naselju smještenome uz šumu, okruženom prirodnim bogatstvom i plodnom ravnicom danas živi oko 25 stanovnika, "posljednjih Mohikanaca", kako ih je nazvao jedan od njih - Franjo Blažanović.



Rođen je u Kladavcu 1966. godine i kada je išao u tamošnju osnovnu školu, prisjeća se, bilo je 45 učenika od prvog do četvrtog razreda. Radio je 25 godina kao djelatna vojna osoba u sustavu MORH-a u Vinkovcima, Đakovu… i u tom je vremenu putujući do susjednih Retkovaca potrgao tri automobila. A zbog udarnih je rupa na cesti dva puta godišnje morao kupovati nove automobilske gume. "Asfalt nas je i ukopao i zbog njega se narod i rasuo. Moj pokojni otac je više od 20 godina grebao i rukama i nogama za običnu cestu. I tek je 80-ih godina napravljen dio ceste od Prkovaca do mosta. A onda smo i u svojoj državi tri desetljeća čekali da dobijemo asfalt. Mnogima je to bilo previše i od 200 mještana koliko nas je bilo nakon rata danas nas je svega 23", govori Franjo. Da su mnogo ranije dobili cestu, sve bi, uvjeren je, bilo drukčije. O odlasku iz Kladavca supruga i on ne razmišljaju. Četvero im se djece poudalo, poženilo, svatko je otišao na svoju stranu. Dodaje da je u naselju ostalo još samo nekoliko mlađih ljudi i vjeruje da će i oni otići, što ga, priznaje, jako žalosti.

Razočarani su i supružnici Zvonimir i Marija Blažanović, također rođeni Kladavčani.

"U Kladavcu su danas još samo tri đaka, dva osnovca i jedan srednjoškolac, i to će zasigurno biti i posljednji. Mlađi su otišli, nit‘ se ovdje više tko ženi nit‘ udaje, nit‘ doseljava, a nekada nas je bilo puno…", priča Zvonimir. O kolikom padu broja stanovnika je riječ ilustrirao nam je podatkom da je u vrijeme bivše države i malo poslije njegova kuća nosila broj 111, a danas je na njoj ploča s brojem 11.

“Desetljećima nam je najveći problem bio nedostatak asfalta. I sada kada smo ga konačno dobili i kada smo već bili izgubili svaku nadu, treba nam stanovnika", govore. Imaju, kažu, i struju, telefon, pokretna ih trgovina opskrbljuje kruhom i namirnicama... "Nakon što je stigao asfalt, u godini dana odselilo nam je 15-ak duša. I kako stariji umiru, život u Kladavcu polako nestaje, a tu bojim se, pomoći nema", zaključio je Zvonimir.

Kladavac će, kažu nam sugovornici, zapravo postati izletište za ljude koji se žele malo odmaknuti od užurbane svakodnevice i uživati u prirodi, miru i tišini, daleko od gradske buke. A u domovima posljednjih kladavačkih Mohikanaca polako će se gasiti svjetla, jedno za drugim...
IZVOR

---

04-04-2024

U Babinoj Gredi kršteno osmero djece

U ponedjeljak, 1. travnja 2024. godine u Župi sv. Lovre, đak. i muč. u Babinoj Gredi na euharistijskome slavlju u 11 sati sakrament krštenja primilo je osmero djece. Uz župnika Zorana Ćosića na misnome slavlju koncelebrirao je i bivši župnik, svećenik u miru Ivo Tunjić.

Župnik Ćosić je istaknuo kako kao župnik do sada nikada nije krstio odjednom osmero djece ta da ga jako veseli toliki broj djece koje su roditelji donijeli na krštenje.

Kršteni su Leo Krnić, Marija Petričević, blizankinje Marta i Rebeka Gregorović, Dora Lešić, Petra Čičković, Rea Grgić te Kata Špionjak.

Osim toga, župnik je istaknuo da je velika radost kako za roditelje tako i za župnu zajednicu što su Marija Petričević te blizanke Marta i Rebeka Gregorović četvrto dijete u obitelji.

Izrazio je zahvalnost za novokrštenike i pozvao župnu zajednicu na molitvu da i u budućnosti imaju više krštenika na jednome euharistijskome slavlju.
IZVOR

---

21-03-2024

Tvrtka Geo Power Babina Greda kupuje Geotermalne izvore od VSŽ-a i Općine

Nakon Skupštine Vukovarsko-srijemske županije, i Općinsko vijeće Babine Grede donijelo je odluku o prodaji poslovnog udjela u trgovačkom društvu Geotermalni izvori d.o.o. najpovoljnijem ponuđaču - tvrtki Geo Power Babina Greda d.o.o. Vukovar, koja se jedina i javila na javni poziv za prikupljanje ponuda za kupnju objavljen početkom siječnja.

Geotermalne izvore su, podsjećamo, 2013. godine zajednički osnovale VSŽ i Općina u svrhu stavljanja indiciranog geotermalnog potencijala u funkciju održivoga gospodarskog razvoja, a izvorište je otkrila INA u potrazi za naftom sredinom 80-ih godina prošlog stoljeća. Istraživanja su upućivala na mogućnost postojanja značajnih količina geotermalne vode na području općine.

Financijska stabilnost


Na posljednjoj sjednici Županijske skupštine župan Damir Dekanić ustvrdio je kako je prodaja tvrtke Geotermalni izvori dobra i pravovremena odluka. Županija nema dovoljno sredstava da samostalno krene u razvoj geotermalnog potencijala, što je iznimno skupo, a financiranje za tu namjenu iz određenih fondova nije u planu. Zbog toga su VSŽ i Općina odlučili pronaći ozbiljnog investitora i prodati svaka svoj udio od po 44,91 posto temeljnog kapitala društva. Geotermalni projekti zahtijevaju velika ulaganja. Jedna duboka bušotina stoji 10-ak milijuna eura, a treba izbušiti bar dvije. Jedna bušotina potrebna je za proizvodnju, a druga za povrat vode i podržavanje ležišnog tlaka. Početna prodajna cijena za oba poslovna udjela iznosila je 898.020 eura, a prodaju poslovnih udjela uvjetovali su isključivo istom kupcu uz početnu cijenu od 898.020 eura. Ponuditelj Geo Power Babina Greda za oba poslovna udjela ponudio je cijenu od 900.000 eura, po 450.000 eura za svaki, što je i prihvaćeno jer ponuda ispunjava sve kriterije. Obvezujućim pismom namjere ponuditelj preuzima izričitu obvezu da će prodavatelju jamčiti financijsku stabilnost trgovačkog društva Geotermalni izvori d.o.o. najmanje tri godine od dana potpisivanja ugovora o prodaji i prijenosu poslovnih udjela.

ENNA Grupa


Nadalje, mora jamčiti i realizaciju projekta izgradnje istražne bušotine geotermalne vode s bušotinskim radnim prostorom u istražnom prostoru geotermalne vode "Babina Greda 2" te izradu projektno-tehničke dokumentacije i ishođenje dozvole za eksploataciju geotermalne vode u roku od tri godine od dana potpisivanja ugovora, ako provedena istraživanja potvrde postojanje geotermalne vode. Općina i Babina Greda zadržali su po pet posto udjela u tvrtki, bez obzira na daljnja ulaganja.

Na području Babine Grede, podsjećamo, dva su istražna prostora. Ministarstvo zaštite okoliša i energetike u listopadu 2019. godine dozvolu za istraživanje geotermalnih voda za istražni prostor "Babina Greda 1" dodijelilo le tvrtki Geo Power Babina Greda poduzetnika Dragana Jurilja, a njegov je projekt u lipnju 2022. godine pruzela ENNA Grupa, u vlasništvu Pavla Vujnovca. Enna Renew, koja se upisala kao vlasnik tvrtke Geo Power Babina Greda, bavi se isključivo razvojem projekata iskorištavanja geotermalne energije. I na prostoru "Babina Greda1" već su počeli istraživanje.

Istražni prostor “Babina Greda 2” dodijeljen je tvrtki Geotermalni izvori, koja je također osigurala sve preduvjete za početak bušenja, kupac dobiva pravo na istražni prostor, kompletnu dokumentaciju i dozvolu za istraživanje.

OČEKUJE INVESTICIJU OD 150 MILIJUNA EURA
Načelnik Babine Grede Josip Krnić zadovoljno ističe da je najvažnije to što su dobili ozbiljnog ulagača i što će investicija zaživjeti. Uvjeren je da je geotermalni potencijal ondje golem i da će njegova eksploatacija potaknuti ogromna ulaganja i snažan gospodarski razvoj. Očekuje izgradnju energane, pokretanje stakleničke proizvodnje, izgradnju objekata, zapošljavanje, a krajnji su cilj toplice. “U sljedećih 4 do 5 godina očekujemo ulaganja od 150 milijuna eura. Samo će od rudne rente Općina godišnje imati pola milijuna eura”, kazao je.

GOLEM PROJEKT
Takav projekt, napominje načelnik Josip Krnić, može preuzeti samo ozbiljan investitor, netko financijski vrlo moćan i velik, netko tko može preuzeti i rizik koji Taj pothvat nosi sa sobom. Sve su pripreme napravljene i sve je spremno za bušenje.
IZVOR

---

18-03-2024

Prijetio smrću u kafiću u Babinoj Gredi pa odvijačem i nožem napao dvojicu

POLICIJSKI službenici PU vukovarsko-srijemske dovršili su kriminalističko istraživanje nad 45-godišnjakom iz Gundinaca zbog sumnje u počinjenje kaznenih djela prijetnje i ubojstva u pokušaju.

Osumnjičenik je u petak, 15. ožujka, u ugostiteljskom objektu u Babinoj Gredi, prvo verbalno prijetio smrću 55- i 54-godišnjaku, a potom ispred ugostiteljskog objekta i odvijačem napao 55-godišnjaka.

Nakon toga je oštrim predmetom napao 37-godišnjaka i verbalno mu prijetio smrću, a kako su ga nazočni u tome spriječili, udaljio se s mjesta događaja. U događaju nije bilo ozlijeđenih osoba, priopćila je PU vukovarsko-srijemska.

Uhićen je i u istražnom zatvoru
Ubrzo su ga uhitili policijski službenici te je po dovršenom kriminalističkom istraživanju uz kaznenu prijavu predan pritvorskom nadzorniku PU vukovarsko-srijemske.

Rješenjem Županijskog suda u Vukovaru, osumnjičenom 45-godišnjaku je određen istražni zatvor u trajanju od mjesec dana te je predan u zatvor u Osijeku, objavila je vukovarsko-srijemska policija.
IZVOR

---

11-02-2024

Kožušar i gajdaš Ivan od djedova je naslijedio dvije neobične ljubavi

Nekada cijenjeni kožušarski zanat u Hrvatskoj gotovo da više i ne postoji. Iznimka je učitelj Ivan Ilišević iz Slavonskog Broda, koji čuva od zaborava slavonsku šokačku baštinu. Ovaj majstor drevnih zanata bavi se upravo izradom kožuha, tradicijskih ogrtača od ovčje ili janjeće kože s runom iznutra. Uz to, Ivan je i jedan od malobrojnih preostalih svirača tradicijskih instrumenata – gajdi, dvojnice, diplice i dude.

Radi kao nastavnik povijesti i zemljopisa u Osnovnoj školi Đure Pilara, ali rođen je i odrastao u Babinoj Gredi, tipičnom slavonskom šokačkom selu nedaleko od Županje, gdje je tradicija sastavni dio života.


– Narod bez kulture i identiteta nije narod. Ako izgubimo svoju kulturu, mi automatski gubimo i svoj identitet. Kožusi i gajde moj su odmor za dušu nakon napornog posla. Najviše volim zasvirati navečer. Dok su moje tri kćeri bile male, i one su pjevale uz gajde – govori Ilišević.


Dolaskom u Slavonski Brod Ilišević je shvatio da djeca u gradu puno manje znaju o tradiciji i običajima nego na selu i tražio je način kako im prenijeti svoje znanje. Izrada kožuha kod njega je obiteljska tradicija. Njegovi su preci u Babinu Gredu došli još u 17. stoljeću, a istraživanjem u crkvenim spomenicama i mjesnoj župi otkrio je da su po djedovoj liniji manje-više svi bili obrtnici. Jedan je bio kožušar, drugi kabaničar, treći opančar, četvrti salar, peti kolar. Tim zanatima bavili su se sve do Drugog svjetskog rata, a onda su po završetku rata, budući da su bili njemačkog podrijetla, dobrim dijelom stradali u logorima. Nakon dvije generacije Ilišević je odlučio obnoviti tradiciju izrade kožuha, ali prvenstveno za sebe i svoju obitelj, jer za više nema slobodnog vremena.

– Cilj mi je bio napraviti sve pršnjake koji se nalaze na prostoru današnje Slavonije, gdje je svako selo bilo specifično po svojim ukrasima – govori Ilišević pokazujući nam pritom jedan pršnjak koji je vezan za županjsku Posavinu, točnije za selo Bošnjake. Ono po čemu se bošnjački razlikuje od svih ostalih jest što ima hrvatski grb. Zbog toga mu je upravo on jedan od najdražih, ističe, dodajući kroz smijeh kako bi ga se njegovi Babogredci odrekli kada bi čuli kako hvali narodnu nošnju susjednog sela.

Drugi pršnjak koji nam je pokazao i koji također rado nosi ima karakterističnu crveno-zelenu boju i vezan je za vinkovački kraj, dok onaj "svoj", babogredski, nije mogao izložiti s obzirom na to da je u tijeku sezona pokladnog jahanja pa ga je posudio.

Navodi kako je riječ o zahtjevnom poslu kojim se u Hrvatskoj danas više nitko ne bavi.

– Najveći problem je što više nemate materijala od kojeg se izrađuju. Za ovakve kožuhe potrebno vam je janjeće krzno, koje prvo morate dobro uštaviti, a to je dosta dugotrajan proces neugodnog mirisa. Kad se janje zakolje, onda morate tu kožu prvo staviti u slanu tekućinu da bi se odvojila masnoća. Nakon toga se skiseli pa se dodaje šišarka. Onda dolazi bojenje i dobiva se ova smeđa boja – objašnjava 42-godišnjak.


Najstariji instrument

Što se tiče sviranja, jedna od njegovih prvih ljubavi su gajde. Mnogi ne znaju da su gajde zapravo najstariji instrument na prostoru Slavonije i jedan od najstarijih instrumenata općenito. Gajdaša je danas jako malo jer mladi kada požele naučiti svirati neki instrument gledaju da to bude neki na kojemu će moći zaraditi. Na gajdama je to nemoguće. Specifične su po tome što se najčešće sviraju samo u dva tonaliteta, E i D, ali i po zahtjevnoj tehnici puhanja i ispuhivanja zraka. Iliševiću je za to trebalo godinu dana.

On ih svira za svoju dušu, svaki dan pomalo te ponekad za potrebe nekih javnih događaja u školi.

– Nijedni svatovi, nijedno okupljanje, nijedno kolo poslije mise nije se moglo održati bez gajdaša – govori Ivan.

Oduvijek je imao želju naučiti svirati gajde. S obzirom na to da u njegovu selu nije bilo gajdaša, prilika mu se ostvarila odlaskom na studij u Zagreb. Tada je otišao u nacionalni folklorni ansambl Lado gdje je uz solista Stjepana Večkovića, jednog od malobrojnih preostalih izrađivača gajdi, naučio svirati svoj omiljeni instrument.

– Ispočetka mi nije bilo lako. Stjepan bi nam dao note, a ja mu kažem da ne poznajem note jer nisam išao u glazbenu školu. No ipak me podržao jer je vidio da imam dobar sluh tako da sve što sviram, sviram po sluhu – govori Ilišević.


IZVOR

---

<< < 1 2 [3] 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 18 19 20 21 22 23 24 25 26 27 28 29 30 31 32 33 34 35 36 37 38 39 40 41 42 43 44 45 46 47 48 49 50 51 52 53 54 55 56 57 58 59 60 61 62 63 64 65 66 67 68 69 70 71 72 73 74 75 76 77 78 79 80 81 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 92 93 94 95 96 97 98 99 100 101 102 103 104 105 106 107 108 109 110 111 112 113 114 115 116 117 118 119 > >>