Kao što ti obično biva, i poslije ovog rata dešavaju se velike promjene u društvu i selu. Na vlast su došli neki novi ljudi i uređenje koje nije dozvoljavalo dominaciju privatnog vlasništva.
Na seljačkim gospodarstvima se to najviše ogledalo time što je bilo dozvoljeno imati u vlasništvu najviše 10 hektara zemlje. Sve preko toga je bilo nacionalizirano bez adekvatnog obeštećenja.
Slavonska sela su još imala dodatne namete u vidu obaveza", tj. davanja državi u vidu gotovih seljačkih proizvoda.
Te obaveze su potrajale do sredine 50-tih godina, a u nastavku teksta slijedi jedna stvarna ilustracija.
Uspio sam poprilično kompletirati obaveze jednog "kulaka" za 1949/50. godinu.
- 170 kg krumpira
- 55 kg graha
- 308 kgmesa (žive vage)
- 75 kg masti
- 400 l mlijeka
- 1 kg vune
- 6802 kg pšenice
- 453 kg ječma
- 835 kg zobi
- 6018 kg kukuruza
Radi se o takvim količinama da bi i današnje poljloprivredno gospodarstvo osjetilo takva davanja. Stoga me i ne čude priče mojeg oca i djeda da je u ravnoj Slavoniji bilo gladi i da se živjelo od prove (kukuruznog kruha) i svinjske masti.
