Najstariji dokumentirani trag iz o kulturi čitanja u selu govori o postojanju (od 1873. g.) neformalne Hrvatske čitaonice sa narodnom knjižnicom sa sjedištem u gostionici g. Ivana Vrtarića. Stoga se kasnija inicijativa za formiranje prve prave "Hrvatske čitaonice" doima kao nastavak općeg prosvjećivanja i pozitivnih društvenih i kulturnih stremljenja naprednijih ljudi tog vremena.
1903.g. tadašnji seoski liječnik. dr. Đuro Berić pokreće inicijativu da se osnuje "Hrvatska čitaonica" i registrira kao takva, što je i učinjeno 1904.g. sa sjedištem u posebnim prostorijama gostionice Ivana Vrtarića, koja se nalazila na mjestu današnjeg lokala g. Brzice.
Utemeljitelji čitaonice su bili činovnici, obrtnici i veliki zemljoposjednici, a seljacima dugo godina nije bio dozvoljen pristup istoj.
Poznato je da je ta čitaonica kasnije egzistirala u gostionicama u vlasništvu gospode Kuhnera, Šadeka i Šarića, ali nije poznato da li su se samo mijenjali vlasnici postojećeg lokaliteta ili se radilo o selidbama čitaonice.
1933.g. sreske vlasti zahtjevaju da sjedište čitaonica ne može biti u gostionicama. I ova čitaonica se pokorava zapovijedi te se seli u Šimunovu kuću u Čevatovu.
Ta zabrana je bila povod da čitaonice pristupi izgradnji svojih prostorija tako da do 1938. g. sve useljavaju u nove i vlastite prostore.
"Hrvatska seljačka čitaonica" Jelasu je osnovana 1912.g sa sjedištem u kući opančara Orešković Pave. Kasnije je preseljena u kuću Stane Dahm.
Poljodjelska čitaonica" Donja Mala je osnovana 1920. sa sjedištem u krčmi Huber Alojza.
Čitaoničko društvo "Seljačka sloga" Berava je osnovana 1935. g. sa sjedištem u kući Kuzmanićevih.