Po naredbi carice Marije Terezije da se u svakom većem mjestu mora osnovati škola, u Babinoj Gredi je osnovana 1775.godine...više
Ugovor o gradnji škole:
Današnjim je danom između općine Babina Greda, Šamac i Kruševica s jedne strane i između majstora Ivana Đurića i
Đurice Stanojevića, iliti turskih podanika, s druge strane slijedeće utanačeno i pogođeno, kao:
1. Gore imenovane tri općine iste župe daju pomoć majstorima za njihov trud i posao 58 for., po dva puta na dan jelo, koje se sastoji
od graha, repe, kupusa, luka, paprike i kukuruznoga kruha ili prohe, jer su isti grčkoga obreda, a sad imaju svoj post; onda svaki puta po po litre rakije jabukovače na glavu. Na učinjeni prigovor glede podavanja jela izjaviše se općine, da vole, a i lakše im je davati majstorima hranu u naravi, negoli gotov novac, a majstori opet rekoše, da bez hrane u naravi ne bi htjeli pogođeni posao raditi, makar im se mjesto 58 for. ponudilo 150 for., jer bi radi kuhanja imali smutnju u svom poslu, a napokon su u Šamcu dvije kuće oproštene od svakoga prinosa za gradnju škole baš radi toga, Što će kuhati za majstore, dokle oni rade.
2. Obvezuju se majstori, da će sagraditi školu u duljini od 6' 2°, širini 3", visini T 4" (sedam stopa 4 palca). U toj školskoj zgradi naredit će jednu veliku sobu za djecu, dvije dugačke ploče i četiri klupčice, jedan sto u sredini za meštra. Za njegovu pak vlastitu obitelj jednu sobicu i jednu komoricu. Sve to mora biti popođeno dolje i gore daskom i drvenim klincima. Među sobe valja smjestiti kuhinu s dimnjakom, a odmah uz kuhinju smočnicu, a pred kuhinju vežu. Majstori imadu izgraditi i duvarove,sa strane zgrade izuzevši mazanje duvarova; zatim sedam prozora, kao što ih imaju stanovi potporučnika, onda troja velika i dvoja mala vrata, koja se moraju letvicama dobro obložiti i željeznim čavlima dobro pribiti; krov valja pokriti šindrom i željeznim čavlima, koji su nabavljeni bili. To se mora izvršiti do 6, siječnja 1765., inače su majstori dužni u ime kazne položiti 60 for. iz vlastitih sredstava »ex propriis«.
3. Više spomenute tri općine nijesu dužne dati majstorima ni jednoga rabotara, no muškarci (mannliche Pfarr-Kinder) moraju sami oma-
zati duvarove s vana i iznutra, a iznutra i okrečiti, pa postaviti peći s pećnjacima i banak ili ognjište, a za meštrovu sobu narediti sto i šest stolica. Nadalje moraju narediti staju za dvoje rogate marhe, a do nje pod istim krovom podrum mali, onda bunar, krušnu peć, a pod jednim krovom svinjac i kokošinjac, zahod pak posebice. Sve to kao i ograda oko cijele kuće (vrt je dotle već ograđen bio), treba da općinari sukcesivno, malo pomalo izvedu.
Potrebiti materijal za gradnju škole i ogradu moraju općinari pri-
vesti. Bravar je pogođen i dobiva za okivanje prozora 4 for., a za dvije dvostruke brave sa željeznim vezovima 3 for,, ukupno 7 for. Staklar i lončar, koji je morao kaliće za peći narediti, nijesu bili pogođeni.
4. Za podmirenje sviju troškova ubrojivši ovamo i platu za majstore otpada na svaku oženjenu glavu ništa više, nego petnaest krajcara, što je u gotovu položiti trebalo.
Konac glasi ovako: »Welches alles dergestalten abgehandelt und beschlossen vvorden zu seyn, wir Endesgesezte mit unserer eigenhan-
digen Beyschrift und Pettschaft-Insignien bezeigen. So geschehen Lukaczer Schammacz den 12. December 1764 «
Pod tim je ugovorom zabilježeno sedam ljudi iz Babinegrede, tri čovjeka iz Kruševice i četiri iz Lukačeva Samca; onda kao majstori: Ivan Đurić i Đurica Stanojević. Sve su to bili nepismeni ljudi, premda je među
njima bilo kaprala, jer uza svakoga stoji krst, a to je znak nepismenosti kod potpisa. Ovo nam je dokaz, da je škola u Šamcu zaonda bila čedo novoga doba, jer bi doista barem prvi ljudi u selu morali biti pismeni.
Ugovor su potpisali iza riječi: »Coram nobis« i dva kapetana: Vincian i Slivarić.
Potrebna građa i ograda navedena je hrvatskim jezikom 11 specifikaciji, a usječena je u štitarskoj šumi, jer je kapral
Dominković iz Štitara dobio od regimente strog nalog, da na njih pripazi, dok se ne izveze na određeno mjesto.
Pukovnijskim otpisom od 25. veljače 1765. umoliše Župnika u LukaČevu Samcu, Andriju Kerčelića, da vodi brigu nad učiteljem i školskom djecom, »da na se primi skrb vrhu učitelja i djece« pa da uz pripomoć satnijskih časnika što bolje potiče učitelja na njegove dužnosti, i da se brine, da učitelj svoju pristojbu pravodobno prima. Kapetani Vincian i Slivarić dobili su istom prilikom nalog, da bez oklijevanja uberu od ljudi novac i prirodnine, kako je to već s učiteljem uglavljeno, pa da to uruče župniku. 2upnik je imao kod sebe školsku blagajnicu.
Ljudi iz satnije kapetana Vinciana morali su dostaviti ogrjevna drva za djecu. Ta je odredba valjala do opoziva, a časnici se
opominju, da se čuvaju nemarnosti u tom poslu, jer će biti pozvani na odgovornost, budući da su regimenti tužbe već dodijale.
Kada Babina Greda postaje sjedište kompanije, osnovana je župa, te konačno i trivijalna škola.
Spominje se da je 1775.g.bilo 25 učenika, 15 po naredbi pukovnije i 10 dobrovoljaca.
Zbog stalnih ratova 1792.g se ukida ova škola, a samo neki đaci idu u škole u Vinkovce ili Veliku Kopanicu.
U Babinoj Gredi se ponovno naredbom od 3.11.1816.ponovno osniva i otvara općinsko-njemačka narodna škola. Školarinu su morali plaćati svi krajišnici, a svaka kuća je morala za svog đaka dovesti u školu kola drva za grijanje. Siromašniji su dobivali knjige besplatno, a ostali su ih morali kupovati.
Od 1827. uvedene su opetovnice za djevojke i mladiće. Nju su polazili poslije završene općinske-njemačke škole. Trajala je tri, a poslije dvije godine.
Od 1844. u babogredsku školu kao učitelj dolazi Mijat Stojanović, prvi i jedini Babogredac koji od 1848. postaje zastupnik Hrvatskog sabora. Mijatovo ime značajno je ime u hrvatskoj pedagogiji, etnografiji, novinarstvu, a bio je i jedan od osnivača „Hrvatskog pedagoškog- književnog zbora“, a njegovo ime danas nose babogredska škola i KUD zbog njegovih djela, zasluga i buđenja nacionalne svijesti u ovom dijelu Hrvatske u vrijeme burne 1848.godine.
Narodna i njemačka škola radile su do 1871.godine, a tada je narodna pretvorena u dvorazrednu djevojačku, a njemačka u trorazrednu 
dječačku školu.
U narodnoj školi je radilo sedam učitelja i svi su bili Babogreci.
Novim školskim zakonom iz 1890.godine djevojačka i dječačka škola spojene su u jednu školu-Nižu pučku školu. Te godine su u njoj radili Ivan Martinović, Franjo Kutuzović, Terezija Jajić i Terezija Vranić.Kada je 1894.godine školu preuzeo novi ravnatelj Petar Golubović, naišao je na zapuštenu školsku imovinu, administraciju, a jedan od velikih problema je bio izbjegavanje škole ili neredovito pohađanje nastave. Roditelji su u tome pomagali djeci, jer su im djeca pomagala kod kućnih poslova, a s druge strane su vlasti inzistirale na pohađanju škole. Ovaj problem je zabilježen i u školskoj Uspomenici i isti će se protezati sve do 50-ih i 60-ih godina 20. stoljeća.
Stara školska zgrada, iako vremenom nadograđivana, postala je zbog povećanog broja učenika pretijesna i premala, pa se 1897.g pristupilo izgradnji nove škole koja je otvorena 1899.godine.
1935.g. se zbog naglog rasta broja učenika pristupa izgradnji još jedne školske zgrade koja se nalazila u školskom dvorištu. Imala je 2 velike učionice te spremište. Ta zgrada je srušena prilikom izgradnje nove škole 1993.g.
Zahvaljujući Izgradnji Doma kulture, sve veći broj babogredskih učenika dobiva nove 4 učionice koje iako su dislocirane od matične zgrade, dugo godina služe svojoj svrsi.
1993.g. je konačno riješeno pitanje kapaciteta i trošnih prostorija, te je konačno useljeno u novu školu.
Ravnatelji:
- Franjo Kutuzović - 1893.
- Ivan Tunić 1893. - 1894.
- Petar Golubović 1894. - 1910.
- Franjo Kutuzović 1910. - 1921.
- Dragutin Messing 1921. - 1925.
- Stjepan Ž. Kutuzović 1925. - 1940.
- Katica Čivić 1940. - 1946.
- Stjepan Zagorac 1947. - 1951.
- Mato Krnić 1956. - 1957.
- Nikola Fajdić 1957. - 1961.
- Mato Krnić 1961. - 1965.
- Ivo Iljazović 1965. - 1981.
- Ilija Babić 1981. - 1991.
- Damir Gugić 1991. - 2014.
- Đurđica Babić 2014. -
Od 1844. u babogredsku školu kao učitelj dolazi Mijat Stojanović, prvi i jedini Babogredac koji od 1848. postaje zastupnik Hrvatskog sabora. Mijatovo ime značajno je ime u hrvatskoj pedagogiji, etnografiji, novinarstvu, a bio je i jedan od osnivača „Hrvatskog pedagoškog- književnog zbora“, a njegovo ime danas nose babogredska škola i KUD zbog njegovih djela, zasluga i buđenja nacionalne svijesti u ovom dijelu Hrvatske u vrijeme burne 1848.godine.
Narodna i njemačka škola radile su do 1871.godine, a tada je narodna pretvorena u dvorazrednu djevojačku, a njemačka u trorazrednu 
Stara školska zgrada, iako vremenom nadograđivana, postala je zbog povećanog broja učenika pretijesna i premala, pa se 1897.g pristupilo izgradnji nove škole koja je otvorena 1899.godine.