Ukidanje vojne krajine

- klikni na foto za više -

Andrija i Ruža (Senkova) - Čepretići

 

Fizički rad ili rabota graničara


U prvoj polovini 18. st. bila su mnoga i teška optere­ćenja graničara u fizičkom radu zvanom rabota. Morale su se krčiti šikare koje nisu plavljene, da bi oficiri uživali obradivu zemlju kao dio plaće. Na takovoj zemlji radili su graničari rabotom. Za osiguranje Monarhije protiv Turaka podizana je i tvrđava Brod. Babogreci su sjekli šumu u Merolinu, te drvo dovozili kolima na Savu. Dalje se otpremalo drvaricama, koje su vukli kažnjenici ili konji. Opeku su izrađivali za tvrđavu još u drugoj polovini 18. st. Preustrojstvom slavonske Vojne granice pitanje fizičkog rada na oficirskoj zemlji bilo je jasnije određeno. U vrijeme poljskih radova davala je svaka kuća dnevno po tri poslenika kao rabotu. Koliko je velik i težak bio samo taj fizički rad, jasno je ako se uzme u obzir da je takove zemlje bilo u jednoj kompaniji za sve vojne činove 490-802 jutra.
Pored navedenog, graničari su počeli oko 1764. podizati nasip pored Save.


Vojne vlasti odlučile su da dokinu rabotu na oficirskim zemljama. Oficirima je zemlja oduzeta i podijeljena graničarima. Oficiri su tako dobivali plaću u novcu. Slavonske regimente su na savjetovanju u Vinkovcima 1775. točno razgraničile vrste i odredile broj rabota. Nastalo je 13 carskih, 12 sveopćih ili općinskih, i   17   privatnih.  Ovom uredbom nastao je  kao neki urbar za slavonsku Vojnu granicu. Rabote su se vršile kolima, ili osobno. Kolima, tj. zapregom, zvalo se još i "konjska rabota". U Slavoniji i Srijemu ovaj rad se kod kmetova i graničara nazivao i "robija".
Rabotu su obavljali graničari od 18-60 godina. Kada su vojne vlasti davale priznanja za ovaj rad uvijek su uz muška pohvaljena i ženska lica. Djeca, stari i bolesni svijet nije se smio slati na fizički rad, ali i to se događalo. Za rad se moralo ponijeti odre­đeno oruđe. Sve vrste rabota su počimale u 5 sati u jutro, a za­vršavale o zalazu sunca. Tko ne bi došao na vrijeme, ili uopće ne bi došao, slijedile su batine ili šibe.228 Kad je u isto vrijeme bila carska i seoska rabota, graničarska kuća je morala dati po 2-3 poslenika.


Carske su rabote bile slijedeće:

Gradnja stanova. Već 1775. počele su se graditi zgrade za stanove oficira, stražu, pisarnice i gostionice. Tada su se na isti način izgrađivali Vinkovci kao sjedište regimente. Babogreci su odlazili u Vinkovce na tu rabotu i ostajali po tjedan dana, o svojoj hrani. Kada su zgrade od brvana dotrajale koncem 18. st., grade se nove, ali od opeke. Za tih preko sto godina, pitamo se koliko puta su se mijenjale i popravljale ograde oko "carskih zgrada". Oficiri su u selu uživali po jutro zemlje. Te su zemlje bile u Cevatovu i njih su graničari radili, ograđivali prošćem i ograde popravljali. Za tu rabotu određeno je osam kuća. Radovi su jedni npr. bili od 10. svibnja 1820. godine. Zgrade državnih gostionica prodavane su na javnoj dražbi prilikom razvojačenja. Zgrada natporučničkog stana u Gornjoj Maloj je kasnije korištena za stan učitelja. Zgrada straže je upotrebljena za općinsko poglavarstvo.

  1. Carska rabota bila je gašenje i dovoz vapna. Babogreci su dovozili vapno čak iz Glogovice kod Broda. Graničari su po zaduženju iste rabote izrađivali drvo za građu, počevši od rušenja stabala u šumi.
  2. Dovođenje zanatlija na gradnje. Npr. podiže se ili po­pravlja magazin, dovode se i tesari i to im se uračunava kao carska rabota.
  3.  Vojnik od vinkovačke straže morao je putovati u Topolje kao glasonoša, zbog preuzimanja vojne pošte. U Topolju su se smjenjivali glasonoše, jer je bilo oko pola puta u uda ljenosti Brod-Vinkovci.
  4. Graničari su izrađivali drveni dio puške (kundak) i to je bila carska rabota. Ovaj posao su graničari radili preko zime.
  1. Popravak drvenih topova i dopremanje na exercir.
  2. Pripravljanje uglja i prijevoz u Vinkovce regimentskom puškaru.
  3. Sakupljanje i dovoz žira.
  4. Državna pretprega kao pomoćna zaprega npr. za vuču topova.
  1. Pretprega koja traje više od jednog dana npr. vozeći višeg oficira kod obilaska regimente.
  2. Prijevoz graničara koji se naseljavaju sa područja dru­gih regimenti. Tu su loše prolazile one kompanije koje su bile uz cestu Brod-Vinkovci.
  3. Prijevoz oboljelih graničara koji se naseljavaju.
  4. Izgradnja kuća novonaseljenih graničara. S vremena na vrijeme bila su naseljavanja i iz Like, Korduna i Banije.

Predmeti sveopće ili općinske rabote bili su slijedeći:

  1. Popravak tj. održavanje putova, mostova i šetališta. O održavanju putova bilo je do sada govora. Na području Babine Grede bilo je dosta posla oko održavanja 32 mosta. I o tome bilo je unekoliko govora. Šetalište je uređivano ispred straže, ško­le i crkve podizanjem drvoreda platana, koje i danas tome služe (1970.). Dudice su mali park usred Babine Grede.
  2. Od vinkovačke straže određuje se štabski glasonoša koji nosi poštu za regimentske liječnike i suce.
  3. Služba kompanijskog listonoše.
  4. Vodonoša za glavnu stražu u Vinkovcima.
  5. Prijevoz drva za stanare štaba u Vinkovcima, kompanij­skog furira, exercire šupe i glavnu stražu. Prijevoz drva za stana­re štaba i glavnu stražu (bilo je do Vinkovaca 30 km), jer se sjekla šuma nešto ispred Županje. Za furira i šupe odnosilo se na Babinu Gredu.
  6. Dopremanje drva za oficire na kordon tj. granicu na Savi. Međutim, ovdje se ne spominje obaveza vožnje cjepanica iz šume na ciglanu, pa oficirima za stanove, te svećenicima i učite­ljima. Kada se uzmu u obzir svi dovozi drva, onda to izlazi kao vrlo teška rabota. Da su svi ti dovozi takovi doista bili, svjedoče nam graničarska zahtijevanja 1848. u kojima se traži da se do­kinu.231
  7. Gradnja i popravci čardaka na kordonu. Ako se što na čardaku ošteti kompanija naređuje da se mora popraviti i vojnike kazniti. Takav je npr. bio slučaj u Šestoj kompaniji 16. srpnja 1828. god.
  1. Krčenje i čišćenje kopitnice pored obale Save, za vuču drvarica. Ova seoska rabota vršila se za Šestu kompaniju od Du-bočice do Brista.
  2. Gradnja i popravak exercir šupe, topovske šupe, te strelišta za bojno gađanje. Ove objekte je imala svaka kompanija.
  1. Dovoz mundira. Naglasili smo da se mundir dovozio kolima iz Vukovara u Babinu Gredu.
  2. Pretprega kolima za štabske stanare, sud i gradsko redarstvo. Ovako su isto bile na udaru kompanije na cesti Brod-Vinkovci.
  3. Odnošenje vojničkih plaća štaba i kompanija. Ovo se i mijenjalo, pa su oficiri iz kompanije preuzimali plaću u sjedištu regimente.

Sveopće ili općinske rabote bile su točno označene u spisu "Regimentsrobot".
Privatne rabote povlačile su slijedeće poslove:

  1. Postavljanje pčelinjaka i sve što pripada uz pčelarstvo.
  2. Radna snaga za sađenje dudova.
  3. Gajenje svilene bube i održavanje pribora.
  4. Prijevoz drva za kompanijske čardake na kordonu, se­osku stražu i exercir šupe.
  5. Nabavka zobi i ječma za carske pastuhe.
  6. Izdvajanje livada za pastuhe.
  7. Izdvajanje i ograđivanje slobodnog prostora na kojemu će carski pastusi pasti. To je bilo kao što je rečena u Jelasu.
  8. Nadzor nad tim ograđivanjem.
  9. Gradnja savskog nasipa.
  1. Gradnja i popravak seoskih kuća za stanovanje čuvara pastuha i prolaznih bolesnih putnika.
  2. Obnova graničnih znakova na njivama i livadama u polju.
  3. Straža za marvu, naročito bitange.
  4. Postavljanje i uzdržavanje seoskih bunara. Ovo je bilo naročito na plandištima u hataru.
  5. Potprega za štabs-oficire i štabske stanare, radi izrav-nanja sporova, prekršaja i zlodjela.
  6. Potprega za oficire koji prisustvuju popisivanju imovi­ne u smrtnim slučajevima. Npr. kad na selu umre svećenik, svi se predmeti popisu pa službenom povjerenstvu i prodaju na draž­bi.
  1. Izgradnja i popravak crkve, župnog stana i škole.
  2. Služba održavanja seoske straže.

Kod ovih rabota za mnoge nismo iznosili primjera, jer ih ima u temama koje smo već izložili.
Prema tome, 13 carskih, 12 sveopćih i 17 privatnih, izno­silo je svega 42 vrste rabota. Više puta u godini rabote su se i ponavljale, a bilo ih je i nekoliko puta po 42 za jednu kuću. I u Šestoj kompaniji vodile su se o tome knjige-protokoli "Arbeits-Journal" i "Tag-Journal", koji su služili za obračune o javnim radovima. Po tome nameće nam se da usporedimo razlike između vojnog i građanskog feudalizma. Graničari se rabotom izjednačuju sa kmetovima. Prvi ima carsku, a drugi rabotu feudalcu. Rabotna zaduženja i izvršenja u Granici kao i Provincijalu penjala su se na hiljade dana. Globalno gledajući, ove su hiljade najjača spona kao izjednačenje jednog i drugog feudalizma. S radovima u poljo­privredi su na istoj liniji, samo graničar vrši još vojne službe, a kmet daje desetinu feudalcu i crkvi. Vojne službe potpuno izdva­jaju i zaokupljaju graničare da su u neusporedivo težem položaju od kmeta. Ako tome još dodamo i vojnu službu u Evropi, onda je položaj još teži. Kmet se mogao od služenja vojske i otkupiti. Graničar je u nekim sitnicama iznad kmeta, ali to sve veoma skupo plaća. U polje, u šumu, na sajam nosi vojničku pušku, ali skrivenu u kolima. U 1848. godini nema upadanja revolucionara i strane vojske, pljačke i zadavanja straha pučanstvu Granice. Svoje "viteštvo" plaćao je graničar često u naturi sa 25 batina.

Prema građi sa kojom raspolažemo, bez obzira na vrstu, nastale su u primjeni još slijedeće rabote:

  1. Donošenje drva za Narodnu školu, onih kuća koje su u njoj imale djecu.
  2. Rad na kompanijskoj ciglani.
  3. Rad u seoskom magazinu.
  4. Ograđivanje i uzdržavanje ograda na livadama župnika.
  5. Sječenje i dovoženje drva iz šume za župnika 40, a kapelana 12 hvati godišnje.
  6. Službeno voziti svećenika "Vorspann".
  7. Radovi oko podizanja i održavanja ograda seoskih nji­va, livada i groblja.
  8. Obrtnici koji ne bi davali seosku rabotu otkupili su se novcem. Od glave su plaćali 2 for. 40 kraja; od konja 1 for. 20 kraja; ili od glave 8 cvanciga, a od konja 4 cvancige u srebru.

Obrtnici su mjesto privatne rabote za seosku stražu morali davati 3 funte svijeća.

Konačno ćemo navesti sve što je još rabotar ili njegova kuća morala da pribavlja sakupljanjem, te da to preda kompaniji, a ova regimenti.

  1. Svaki rabotar mora nabaviti po jedan satljik dudova sjemena te predati
  2. Svaki rabotar mora sakupiti i predati jedan satljik glogova i šipkova sjemena.
  3. Svaki rabotar mora za tri mjeseca predati deset ptičjih glava.
  4. Kompanija upozorava, da u svibnju počima ispadati guščje perje. Svaki rabotar mora predati deset dobrih i tvrdih guščijih pera. Slaba pera neće se primiti. Kompanija je guščijim perima snabdijevala svoje i regimentske pisarnice.
  5. Svaka kuća mora u roku od 15 dana sakupiti pola satljika šumskog sjemena svake vrste. Sjeme se kod kuće osuši, pa tek onda preda slavnoj kompaniji.
  6. Sakupljanje šišarica u šumi mora vršiti svaka kuća.
  7. Kad se svinje kolju mora svaka kuća predati "jednu snopiću štetina". Osim toga posebno su morali predati "po jedan svez perajica". Svakako da su ih i oni upotrebljavali ili prodavali, pa izvještavali kako smo već naglasili, da su bez dlaka.
  8. Graničari su morali predati kompaniji po osam breme­na pruća. "Svako breme imade biti debelo od jedne cipele i široko od 1,5 fata svaki prut dugačak".
  9. Svaka kuća morala je dovesti jedan voz trnja na dugim kolima.

Navedena sakupljanja i predavanja kompaniji, nisu se sva temeljila na zakonu. Regimenta ih je nametnula, jer se graničari protiv njih nisu mogli boriti. Čak su neka plaćena, a neka i nisu. Bilo je tu i posredstva zakupnika. S jedne strane iskorišćava se rad graničara i oduzima im se vrijeme. S druge strane regimenta je stvarala novac za svoje upravno osoblje. Zakupnici kao trgovci razvijali su robno-novčane odnose akumulirajući novac i utirući put kapitalističkoj privredi pa i društvu.
Austrijski car Franjo I. odredio je 1803. povjerenstvo koje je  putovalo  po  Granici  od kompanije  do  kompanije.   Saslušalo jeteškoće graničara, te stvaralo gradu za novi zakon, koji je pot­vrđen 1807. To je bio tzv. "Temeljni krajiški zakon". Na snazi je bio do 1850. godine. S ovim zakonom graničari su bili zadovoljni, osim po pitanju rabota, koje su ostale iste.241 Već smo naglasili, da je prva polovina 19. st. doba propadanja feudalizma i rađanja kapitalizma. Tako i zakon od 1807. nije dirao u rabote, jer bi time rušio temelje feudalizma. Revolucija 1848. u graničarskim za­htijevanjima tražila je i ukidanje rabota. Hrvatski sabor je objavio 10. srpnja graničarima olakšice u 35 točaka, među njima i to da će ukinuti rabote. Cilj je konačno bio da se graničare trenutačno pridobije za rat protiv Mađara.

DODATAK: Gamperlovo pismo Strossmayeru o prijelazu Austrougarske vojske u Bosnu (1878.) - pdf