Iako nije među trenutačno najpopularnijim patuljcima na prostorima ex Jugoslavije, koje je proslavio ulazak u Big Brother kuću, 40-godišnji i samo metar visoki Željko Biškić živuća je legenda Babine Grede. Ugledali smo ga dok se dječjim biciklićem s pomoćnim kotačem nogostupom vraćao kući iz sela. Bio je u kupnji i u košari je vozio nekoliko namirnica. Došavši pred neožbukanu kuću,oprezno je “smotao” u dvorište, a nekoliko minuta potom pojavio se na ulici i nalaktio na drvenu klupu znatiželjno promatrajući prolaznike. Srdačno nas je pozdravio i započeo razgovor, ali ipak s dozom nepovjerenja i opreza. No fotoaparat ga je razoružao i vidljivo oraspoložio i odmah je bio spreman pozirati. “Ma on vam uživa u slikanju. Pravi je narcis!” veselo je dobacila Marija Džoić, koja sa sinom već 14 godina živi u Željkovoj kući i pomaže mu u kućanskim poslovima.
- Ovdje sam rođen i pravi sam Babogredac, u srcu i duši. Jest da sam sa svojih stotinu centimetara nešto niži od mojih sumještana, ali mi to ne smeta, bitno je koliko je čovjek velik iznutra. Član sam Udruge invalida Golubovi i trudim se uvijek nešto raditi i biti koristan. Dok smo imali svinje, brinuo sam se o njima, hranio ih, čistio svinjac. Gledali smo se oči u oči, ali unatoč tome što su bile puno veće od mene, znalo se tko je tu gazda i koga se mora slušati! - našalio se Željko, dodavši da sada ima samo dva psa.
Nekoliko puta dnevno obvezno ode do sela “prebiti” koju sa svojim Babogredcima. Navrati i u omiljeni birc na kavicu, ali nekad, kaže, mora malo isprati i grlo nečim žešćim, a najučinkovitiji se pokazao pelinkovac.
- Do Uskrsa nema ništa. Odrekao sam se “pelina” u korizmi, a izdržao sam i bez cigareta i bilo bi dobro da se tog poroka potpuno i riješim. Iako me, priznajem, povuku Cecine pjesme i dođe mi da nazdravim, ali ipak uspijem odoljeti - kazao je Željko.

Požalio nam se na to da mu već neko vrijeme električna kolica koju mu je darovao načelnik općine nisu u funkciju, došlo je do nekog kvara i to mu je, priznaje, trenutačno najveći problem. A jedina želja koju nam je stidljivo otkrio je kupaonica. "Bilo bi dobro kada bismo u kući imali sanitarni čvor i kupaonicu jer, vjerujte mi, nije nimalo ugodno noću izlaziti van u poljski WC i kupati se u koritu. Ali od moje mirovine jednostavno nismo u mogućnosti to riješiti", kaže Željko i dodaje da se u kući ni po čemu ne osjeti da u njoj živi patuljak. Nema nikakvog minijaturnog namještaja, na krevet se uspne s pomoću drvene klupice i ona mu je, kaže, zapravo “odskočna daska” u svijet “velikih”.

--> IZVOR