Žitelji Antun i Adam Lešić iz Babine Gede žive već više godina, premda su rodjena braća, u ljutoj mržnji. Nisu nikad jedan s drugim ni rieči progovorili. Pred Uzkrs se ponovno posvadiše i zaprijeti jedan drugome, da će „jedan u groblje, jedan u roblje".

Preko Uskrsa trebao mlađji neoženjeni brat Adam ići na stan (salaš) svinjama, te zamijeniti brata Antuna, koji je imao doći kući. Adamu se nije dalo uskrsovati u šumi na stanu pa nije išao. To je razljutilo starijeg brata Antuna. Uzeo je sjekiru u ruke, pođje u selo da sudi bratu Adamu. Prevalio je 10 kilometara do sela i stigao na večer kući. Adama nije bilo kod kuće nego u selu na divanu. Adam zasjedne u kuhinju za vrata i čeka preko 2 sata, dok se nije Adam vratio, Došav ovaj oko 10 sati kući, ne sluteći zla, udje u kuhinju, otvori vrata od sobe da će ući, ali ga u taj mah zahvati Antun sjekirom po glavi i Adam pade preko praga u sobu. Zahvativ ga još nekoliko puta sjekirom, vrati se, kao da se nije ništa ni dogodilo i opet natrag na 10 kilometara udaljeni salaš. Adamu je raskoljena glava da, mozak proviruje, presječeni prsti, odsječeno uho i više drugih ozljeda tako da je uprkos brzoj liječničkoj pomoći za dva dana ozljedama podlegao i na sam je USkrs sahranjen.

I tako zaista ode jedan u grobjlje, a drugi u roblje, a žalobni stari roditelji kukaju doma.

--> IZVOR