Nedavno smo posjetili Antuna Benceka najstarijeg stanovnika Babine i od njega saznali mnogo o povijesti toga velikog posavskog mjesta, a najviše o 55 plodnog i vrlo uspješnog rada DVD-a, te nešto o starom, gotovo izumrlom zanatu. Evo što o radu DVD-a Babina Greda kaže jedan od njegovih osnivača čika Tuna kako ga Babogreci zovu.
- Dobrovoljno vatrogasno društvo u Babinoj Grei osnovano 1923. godine. Bilo nas je 32 aktivna člana, a prvi predsjednik društva bio je Mato Stojanović. Od brodske općine, kojoj je Babina Greda tada pripadala, dobili smo tri ručne štrcaljke, a uniforme smo kupili sami. Opremljeni smo bili kacigama i sjekiricama, a vojvoda i podvojvoda imali sablje i kacige s perjanicama. Prvi požar smo gasili 10. prosinca 1923. g koji smo lokalizirali, a godine 1932. sa 17 instrumenata osnovali smoi limenu glazbu - kaže čika Tuna.

U društvu je čika Tuna obavljao sve funkcije - bio je vježbatelj, zapovjednik, vojvoda i predsjednik, a sada je počasni član. Za svoj 55-godišnji požrtvovan i nesebičan vatrogasni rad Antun Bencek je nagrađen brojnim zlatnim i srebrenim medaljama Vatrogasnog saveza Hrvatske. Ali čika Tunu u Babinoj Gredi i okolini znaju i po još nečemu jer se bavi malo poznatim zanatom.
— Kožuharski zanat naslijedio sam od oca Ilije koji je u Babinoj Gredi imao obrtničku radionicu. Sam posao oko izrade kožuha je težak jer je potrebna velika preciznost u izradi a sve se radi ručno. Kože za kožuhe nabavljali smo u Vinkovcima Bosanskom Šamcu i Orašju, a godišnje smo išli na šesnaest sajmova u bližoj i daljoj okolici. Nekada je jedan pulani kožuh stajao 7 do 10 forinti , a danas mu se cijena kreće dvije tisuće dinara - kaže Antun Bencek.

Danas se kožusi već slabo prodaju. Kupi ih još samo ponetko stariji ili neki mladi član kulturno-umjetničkog društva. Zato danas i nema obrtnika kao što ih je nekada bilo.

--> IZVOR