I dok Hrvatsku trese prava lotomanija jer se dobitak vrti iznad 11 milijuna kuna, u Babinoj Gredi, najvećem hrvatskom selu, na prvi pogled vlada idilični mir seoskog življenja. Dan je sv. Marka, kada se svete polja, a u crkvi Sv. Lovre služe se mise - čovjek stječe dojam da nikoga živog ne zanimaju loto listići ni silni milijuni. "To je privid, posla ima kao u priči", kaže Jasna Delić (20), djelatnica Hrvatske lutrije. Gužve su od samoga jutra. A kako i ne bi bile kada je još svježe sjećanje na Zvonka Petričevića (23) koji je prije 18 mjeseci “pokupio” ovdje sedam milijuna kuna. Bilo je krasno "Ja sam bila kada je dobio milijune. Bilo je krasno. On je bio sretan, bila sam sretna i ja jer se sve odigralo na našem prodajnom mjestu. Zvonko je divan mladić i dobitak ga nije nimalo promijenio. Nabavio je drljače i poljoprivredne strojeve jer se on i njegova obitelj bave zemljoradnjom", priča simpatična Jasna koja kaže kako svoju Babinu Gredu ne bi mijenjala ni za jedan grad. "Igram od 1964. godine, a 1982. godine dobio sam 20 milijuna nečega, ondašnjih novaca. Uzeli su mi tri milijuna poreza, a ostalo mi je 17 milijuna", kaže Ivo Marić (69). "Jel’ ti pitaš za onog ‘milijunaševa’? Ma to su pravi dečki". - Dečki? "On i dva njegova brata. I otac Grga. Ništa se kod njih nije prominilo. Ostali su isti i novce ne bacaju uludo. Kako će ih trošiti to je njihova stvar, al’ da ‘oće pomoć - hoće. Eto, posudili su tu jednom mještaninu milijun kuna kako bi za svog teško bolesnog sina osigurao presađivanje koštane srži u Austriji. I kako čujemo, dječak je sada dobro. Ima toga još", u razgovor se ubacuje jedan mještanin. Nije ih promijenio novac "Je, je. Nije ih izmijenio taj novac. Ni njih, ni obitelj. Normalno se ponašaju. Dečki su super. Neki dan sam dobio deset tisuća kuna i išao u Osijek podići novac. Kad su vidjele da sam iz Strossmayerove ulice, iz koje je i Zlatko, one gospođe kažu: 'Vi u toj ulici imate sreće. Kako je onaj dečko što je dobio milijune? To su pametni dečki'", kima glavom Ivo. Unatoč velikom dobitku, obitelj Petričević živi kao da nisu dobili ništa Red je posjetiti i babogredskog milijunaša, prisjetiti se zgoditka koji je prije 18 mjeseci bio temom mnogih razgovora, a vijest o tome prohujala ovim krajevima brže od vjetra. Pred velikom kućom Petričevića sve odiše marljivošću i rukom dobra gospodara.  Na ćupriji traktor s drljačom. I 4-5 mladića koji uz traktor razgovaraju. "Tražiš Zvonka. Jel’ tu", smijulje se gledajući jedan u drugoga. - A ti njega trebaš zbog onih milijuna? Ne znamo dal’ je tu. I opet prasnu u smijeh. Pravim se nevješt jer se samo jedan od njih nije smijao. "To je on", pomislih. Kao da mi je pročitao misli, izdvoji se i reče: "Ja sam Zvonko. Idemo u kuću." "Ne volim pričati o tome. Ja sam poljoprivrednik, moji su poljoprivrednici i nije li najpametnije da radimo ono šo najbolje znamo. Što ćemo mi otvarati kafiće i novac ulagati u poslove koji nam nisu bliski. Ovako, nabavio

--> IZVOR