dan u godini: 279. izlazak sunca u: 06:54 zalazak sunca u: 18:13 faza mjeseca:
sa DHMZ u :00 ---------- stanje: vlaga: % tlak: hPa () vjetar: - brzina km/h - smjer ------- vidi trend >>
- 10.9 °C
Babogredski drmeš – nešto se polako mijenja
26/Sep/26
Slavonski drmeš nije svugdje isti. Gotovo svako selo ima svoj način igranja, svoj tempo, svoje držanje, svoj "dijalekt" toga plesa. Mi u Babinoj Gredi oduvijek smo ga igrali malo drugačije od okolnih mjesta - laganije, dostojanstvenije, bez žurbe da se dokaže poskakivanjem i cikom. Druga sela to igraju žustrije, brže, s više poskoka i to je njihov način, jednako lijep, samo drugačiji od našeg.
Zadnjih godina primjećujem da se i naš stil pomalo mijenja. Ne zato što bismo mi to htjeli, nego zato što svatovski svirci, pogotovo oni koji dolaze iz drugih sela, sviraju drmeš onako kako su navikli kod kuće, uglavnom brže. A ples se prilagođava glazbi, pa ga tako i mlađi počinju igrati, jednostavno zato što rijetko čuju stariju, sporiju izvedbu.
Priložena snimka Babogredskog drmeša iz 1981. g. prikazuje kako je to nekad bilo, i baš me zato pomalo žalosti kad pomislim da bi taj naš, stariji način mogao polako izblijedjeti, ne zato što ga je netko svjesno odbacio, nego samo zato što ga sve rjeđe čujemo.
Ne mislim da je svaka promjena loša, plesovi se oduvijek mijenjaju. Ali mislim da vrijedi barem zapisati i podsjetiti kako je to nekad zvučalo i izgledalo, da se ne izgubi tiho, u prolazu, nego da ostane negdje zabilježeno za one koji dođu poslije nas.
Kulin - najslavonskiji od svih slavonskih specijaliteta
10/Jun/26
Ako u Slavoniji kažeš "kulen", stariji domaćin će te popraviti: kulin. Taj izvorni naziv, ukorijenjen u posavskom pučkom govoru dublje nego bilo kakav književni standard, sam po sebi govori koliko je ova kobasica stara i koliko je postala dio identiteta ovog kraja.
Kulin je sušena kobasica od biranog svinjskog mesa, začinjena ljutom crvenom paprikom, češnjakom i solju i ništa više. Ta jednostavnost je varljiva: kvaliteta svakog pojedinog sastojka, te vještina i strpljivost u sušenju i dimljenju, određuju hoće li kulin biti nešto posebno ili samo još jedna kobasica. Upravo zato se u Babinoj Gredi svake godine okupljaju proizvođači i stručni ocjenjivači: da utvrde tko je to umijeće savladao do savršenstva.
Kad netko po prvi put pita zašto kulin toliko košta, odgovor nije u autohtonosti ni u nekavoj egzotičnoj ekskluzivi, nego u prozaičnoj stvarnosti svinjskog klanja. Naime, za kulin se koristi samo manji, najkvalitetniji dio mesa od svinje. To je proizvod bez konzervansa, pojačivača okusa, bojila, emulgatora... Uz to, kulin je izrazito sezonski proizvod - izrađuje se jedino u hladnim zimskim mjesecima, a zatim visi i suši se dugo, i do godinu dana. Sve to zajedno: mali prinos od jedne svinje, vrhunska sirovina, potpuno čist sastav i dugo čekanje - objašnjava cijenu bolje nego ikakav marketinški slogan.
Babina Greda je za kulin posebno mjesto. Jedan od najranijih pisanih spomena kulina potječe upravo odavde iz pera Matije Antuna Reljkovića, kapetana posavske graničarske kapetanije koji je u Babinoj Gredi proveo dio svog službovanja krajem 18. stoljeća. Reljković je, pišući o životu i prilikama u Slavoniji, zabilježio kulin kao domaći specijalitet kojim se ovo podneblje već tada dičilo. Taj podatak danas dobiva i simboličnu težinu: upravo iz Babine Grede potječe i povijesni dokument iz 1823. kojim se kulin branio kao autohtoni hrvatski proizvod.
Tradicija duga gotovo tri stoljeća naposljetku je dočekala i službeno europsko priznanje. Godine 2017. Europska komisija uvrstila je "Slavonski kulen / Slavonski kulin" u registar zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla EU-a, što znači da pravo na taj naziv ima isključivo kobasica napravljena od slavonskih sastojaka, po slavonskom postupku.
Manifestacija ocjenjivanja u Babinoj Gredi dio je tog živog nasljeđa. Komisija pred sobom ima desetke prijavljenih uzoraka, a kriteriji ocjenjivanja su strogi: boja, miris, tekstura, okus - sve mora biti točno onako kako nalaže tradicija. Pobjednički kulin nije samo nagrada svom proizvođaču, on je i dokaz da se umijeće nije izgubilo.
Nakon više od deset godina ulaganja, izazova i truda, nedavno je svečano otvorena nova školska dvorana. Ovaj važan događaj donio je novu energiju i mogućnosti za našu zajednicu.
Upravo ovih dana održano je prvo veće i značajnije druženje u novoj dvorani – malonogometni turnir koji je izazvao veliki interes i dobru posjećenost.
Primjer kako prirodni intelekt i upornost mogu nadvladati invaliditet i nedostatak bilo kakvog formalnog obrazovanja. Jozo Jozinović ne bude na spiskovima općinskih priznanja, ali nebitno, svi mi poznamo njegov majstorluk i dijelo i zato zaslužuje da pročitamo barem jedan (od nekoliko) novinski članak o njemu.
;)
