PRILOG 1
KOMASACIJA I KANALIZACIJA BABINE GREDE
Babina Greda nalazi se u županjskom srezu u Srijemu.
U komasaciju je povučeno svo zemljište osim intravilana (selišta) i šuma Brodske Imovne općine, te tako čitava komasaciona gromada iznosi 10.774 jutara. To je dakle najveća dosada izvedena komasacija, a jer je u kanalizaciju povučeno i zemljište Brodske Imovne općine, i najveća detaljna kanalizacija na površini od cc. 12.000 jutara.
Nemogućnost izvođenja posebne kanalizacije je ustanovilo i hidrotehničko odjeljenje u Mitrovici, te je i ono preporučilo da se kanalizacija riješi zajedno sa komasacijom.
I bez obzira na ovaj momenat, komasacija je sama za sebe bila neophodno potrebna. Prije svega putna mreža, kako je već navedeno, nije bila ni izdaleka dovoljna. Najbolji dokaz je tome, da je prije komasacije bilo puteva svega u duljini od 97 km, dok je nakon provedene komasacije osnovano još 527 km puteva. To dokazuje da pretežan broj parcela nije uopće imao direktan pristup, a to je uzrokovalo obradu zemljišta po načelima tropoljarstva. Pojedini dakle učesnici nisu bili u mogućnosti da predu na racionalniji način obrade jer su bili vezani na istu kulturu kao i čitav okoliš. To je bio dalji jaki povod zahtjevu za komasacijom.
- 1 -
I rasparčanost je za ovako veliki objekt bila jako velika. Broj čestica iznosio je 11.460, a broj komada 7.654. Tako je srednja površina čestice iznosila nešto ispod jednog jutra, ili komada nešto preko 1,25 jutara. To će nam stanje biti još jasnije, ako uzmemo u obzir velike udaljenosti kod ovako velikog objekta. Pojedini učesnici morali su prevaljivati i udaljenosti od 10 km. dok dođu na pojedine dijelove svojega posjeda. Da je u tim prilikama nemoguće svako iole racionalnije gospodarenje, biti će nam jasno. Nije dakle čudo što je u ovoj gromadi bilo prije komasacije oko 3.000 jutara zemlje koja uopće nije bila obrađena, nešto radi velike podvodnosti, a nešto jer se posjednicima nije obrađivanje radi velike udaljenosti manjih komada uopće isplaćivalo. Istina na području Babine Grede bilo je prije komasacije mnogo tzv. stanova, ali ovi nisu mogli rentabilnost produkcije povećati u znatnoj mjeri radi rasparčanost posjeda.
K tome dolazi velika nesređenost posjedovnog stanja. Ovo je bilo nemoguće srediti i radi velikog broja potajno podijeljenih zadruga ispod zakonskog minimuma. Mogla je i ovdje dakle pomoći samo komasacija.
I pored ovako očitih razloga za komasaciju i kanalizaciju, bilo je jos uvijek mnogo protivnika ovih radova. Tako je na glasanju bilo za komasaciju 27,4% učesnika sa 43.32%, površine i 30.56% čistog katastarskog prihoda. Jedan znatan dio učesnika bio je protiv komasacije radi bojazni od velikih troškova i radi dvojbe, da se komasacija u Babinoj Gredi radi istaknutih poteškoća neće moći provesti potpuno uspješno odnosno radi toga, što nisu mogli vjerovati u posvemašnji uspjeh same kanalizacije. Vremenom je većina protivnika aktivno sudjelovala kod komasacionih radova, što služi kao dokaz da je za ove poslove u samoj stvari bio mnogo veći broj učesnika, a od komasacije su ih odbijale samo poteškoće za koje su držali da su nepremostive.
Komasacija je otpočela u jesen 1930. godine. Istodobno su počele i studije za izradu projekta kanalizacije. Velika poteškoća razvitku tehničkih radova predstavljala je potpuna zaraštenost terena. Čitav naime objekt bio je pokriven velikim brojem šumskih enklava i znatnim brojem stanova sa šljivicima. Situaciju je pogoršavala velika zapuštenost posjeda sa gusto obraslim šikarama, pogotovo na međama.
To stanje bilo je uzrokom, da su se i tehnički radovi morali razvijati na poseban način. Tako je npr. normalno razvijena triangulacija bila posve nemoguća. Stanje bilo pogoršano činjenicom, da je objekt bio opasan visokom šumom, preko koje se nije moglo ništa vidjeti. Zadanih tačaka triangulacije nije bilo nego mali broj i to samo iznimno vidljive. Kasnije se ustanovilo da i te nisu pouzdane i da se nisu mogle iskoristiti.
Nije preostalo drugo nego projektovati samostalnu mrežu, mjeriti nekoliko osnovica i tu mrežu uvrstiti u zadanu triangulaciju na tornjeve: Gundinci i Štitar. Sve vizure triangulacije valjalo je prosjeći, često puta u čitavoj duljini (do 2 km), a sve je to uzrokovalo polagano razvijanje radova. Situaciju je otežavalo kasno godišnje doba (novembar i decembar).
I ostale tehničke predradnje bile su skopčane sa sličnim poteškoćama, kojima je pridošla podvodnost terena, osobito jaka u zimsko i proljetno doba, kada su se predradnje obavljale.
- 2 -
Radi izrade projekta kanalizacije trebalo je provesti detaljnu nivelaciju površina na čitavom objektu, a zatim ucrtati slojnice na gustoću od 0,10 m. Teren je naime posve ravan, ali radi zaraštenosti posve nepregledan. Nije bilo nikako moguće na drugi način ustanoviti odakle sve treba odvesti vodu, a još manje kamo će se ona odvesti. Ne smije se zaboraviti da je osnova kanalizacije morala biti izrađena uz čuvanje dva načela. Sa jedne strane trebalo je kanalizaciju projektovati sa što manjom kubaturom iskopa jer je od tog faktora ovisio najviše trošak kanalizacije. Sa druge strane pak, kanalizacija se imala u najvećoj mjeri prilagoditi komasacionoj osnovi, tj. moralo se ići za tim da ostanu što šire mogućnosti osnivanja pravilnih tabla i pravilnih parcela sa potrebnim putevima. ali opet tako da bude što manje prelaza preko kanala i sa što manje obilaženja.
Na taj način dobiveni su slojni planovi za čitav objekt, te je sada postojala mogućnost iscrpnog studiranja svih gore istaknutih okolnosti i traženja najpogodnijeg riješenja kako za kanalizaciju tako i za komasaciju.
*
Procjena zemljišta obavljena je po izabranim procjeniteljima uz sudjelovanje gospodarskog i šumarskog stručnjaka. Šumarski stručnjak bio je potreban radi velikog broja šumskih enklava koje su mogle biti, pored stanova sa šljivicima, najveća zapreka dobro postavljenoj i izvedenoj komasacionoj osnovi. Šumarski stručnjak je dakle imao ustanoviti što se imade u smislu ustanova zakona smatrati kao šuma i prema tome izlučiti iz komasacije. Potreba izlučenja je međutim otpala, jer su oba stručnjaka saglasno ustanovili, da su ove šumske enklave najveća zapreka naprednom poljoprivrednom gospodarstvu i da se prema tome imaju ukloniti i time takovo zemljište privesti višoj kulturi.
Ovakvo riješenji pitanja enklava je išlo u najvećoj mjeri u prilog komasacione osnove jer je na taj način nestalo jedne velike zapreke pri nadjeljivanju novoga posjeda.
Svo zemljište je razvrstano u 6 procjenbenih razreda.Prva tri razreda se kanalizacijom potpuno popravljaju dok su za ostala tri razreda nakon uspješne odvodnje potrebne još i gospodarske melioracije.Vrijednosti zemljišta po procjeni su se kretale unutar 1,00 Din. i 0,33 Din. po čhv.
Posjedovno stanje prije komasacije je bilo ovakvo:
| Veličina posjeda (jutara) |
Broj posjednika |
| 0 - 1 | 41 |
| 1 - 2 | 57 |
| 2 - 4 | 81 |
| 4 - 6 | 90 |
| 6 - 10 | 158 |
| 10 - 20 | 216 |
| 20 - 30 | 167 |
| Preko 30 | 48 |
Odavde se vidi da je bilo posjeda ispod 10 jutara 427, a iznad 10 jutara 431, tj. polovica posjeda pripada u prosjeku malom, a polovica srednjem posjedu. Prosječni posjed iznosi
- 3 -
11 jutara i 800 čhv., a taj je bio rasparčan u srednjem na 13,4 parcele i 8,9 komada, što je za istaknute okolnosti (veliki objekt sa velikim udaljenostima) vrlo znatan broj.
*
Komasaciona osnova zajedno sa kanalizacionom osnovom naišla je u međuvremenu na najveće poteškoće. Nastupila je naime privredna depresija u svojoj najoštrijoj fazi, a po ove poslove u Babinoj Gredi pogotovo sa vrlo nepovoljnim posljedicama.
Zajam koji je trebao biti sa Prvom hrvatskom štedionicom sklopljen i koji je već bio potpuno osiguran, trebao je služiti za pokriće izdataka kod kanalizacije, iznenada je propao. Time je došla u pitanje i izvedba kanalizacije, što je i na izradu komasacione osnove vrlo nepovoljno djelovalo.
Prema projektu je kanalizacija, sa 234 km kanala i svojih 600.000 m3 iskopa, trebala biti potpuno gotova do konca 1932 god., a u to vrijeme nije bila niti otpočela. Svi koraci da se na drugoj strani dođe do zajma, eventualno kod kojeg državnog zavoda, ostali su bezuspješni.
Prema tome došlo je u pitanje i pravilno nadjeljivanje jer se komasaciona osnova bazirala na pretpostavci da će kanalizaciona mreža biti kod stupanja u novi posjed gotova. Stoga je i diobna rasprava obavljana u vrlo teškoj atmosferi, a rezultat je bio taj da nije bilo moguće provesti u detalj namjeravanu osnovu, te se djelomice moralo odustati od načela da svaki učesnik dobije svoj novi posjed u jednom komadu.
Interesente je bilo teško uvjeriti da će projektovana mreža kanala dovesti do posvemašnje odvodnje, što napokon treba da bude i potpuno razumljivo ako se gleda njihovim očima. Oni su godinama gledali poplavljeno područje i sada im je teško zamisliti još prije dogotovljenih kanala, da će to njihovo zlo biti uklonjeno bez traga.
Prije nove dodijele trebalo je riješiti i pitanje postojećih stanova, kojih je u znatnom broju bilo diljem čitave gromade, često puta više njih u grupi na okupu i redovito sa šljivicima. Ovakvi objekti su dakako predstavljali novu poteškoću, koja je bila posebno očešana činjenicom da su svi učesnici tražili da im se nova kompetencija dodijeli na mjestu dosadanjeg stana. To dakako nije bilo moguće provesti, te je zato trebalo načelno riješiti i ovo pitanje tako da što manje štetno djeluje na izradu nove osnove. Načelno je doneseno na diobnoj raspravi riješenje da se nadjeljenje glavnog dijela posjeda imade izvršiti samo kod onih stanova koji reprezentiraju neku posebnu građevnu vrijednost. Svi ostali stanovi su se imali ukloniti bez posebne odštete za dosadašnjeg vlasnika.
Isto tako dodjela se vršila bez obzira na šljivike.
Za šumske enklave već je ranije riješeno da se imaju ukloniti radi veće gospodarske koristi gromade.
U najsjevernijem dijelu gromade, od sela udaljenom oko 10 km, postojao je znatno veliki broj stanova. U tom dijelu, prema načelnim ustanovama zakona, imao je biti nadijeljen jedan od najvećih posjednika, koji je međutim stavio uvjet da se ovi stanovi imaju maknuti. To je uspjelo provesti u glavnom bez posebne odštete, osim za neke vrijednije objekte.
- 4 -
Kako je navedeno, težnja da se svaki učesnik nadijeli u jednom komadu, naišla je iz razumljivih razloga na jaki otpor od strane učesnika. Prema tome moralo se pristupiti kompromisnom kombinatoriju u težnji da se broj komada nakon komasacije svede na praktički mogući minimum. Uspjelo je sve učesnike nadijeliti u najviše tri komada.
Individualno je dodjela izgledala ovako:
Komasacijom je smanjen ukupni broj čestica od 11460 na 2820, što znači, da je broj čestica smanjen na cc 25%. starog broja čestica. Ove čestice sačinjavale su 1483 komada, tj. ukupni broj komada smanjen je komasacijom na jednu petinu broja prije komasacije. To je samo po sebi jedan vrlo veliki uspjeh komasacije, a to naročito vrijedi ako se uvaži stanje u doba diobne rasprave.
Od toga su primili posjede:
| Broj učesnika | Broj komada |
|---|
| 357 | 1 |
| 377 | 2 |
| 124 | 3 |
Prema tome u prosjeku otpada na jedan posjed poslije komasacije 3,3 čestice ili 1,7 komad (prema 13,4 i 8.9 prije komasacije). Broj komada je dakle smanjen u prosjeku za 7,2 komada na jedan posjed.
Troškovi kanalizacije su prema projektu imali iznašati nekih 4,500.000 Din. Kako su kombinacije sa zajmom bile propale, nije interesentima preostalo drugo nego da pod nadzorom tehničkog komasacionog ureda provedu iskop u vlastitoj režiji. Svakom učesniku određena je pripadajuća kubatura iskopa (cc. 60 m3) po jutru. Učesnici su to izradili ili sami vlastitom radnom snagom ili radnom snagom koju su djelomice isplatili u naravi sa seljačkim proizvodima koji u tim godinama nisu imali nikakovu prođu, a niti veliku cijenu. Time su predviđeni troškovi iskopa (zapravo kanalizacije) smanjeni za 2,000.000 dinara što je za učesnike u tim teškim ekonomskim prilikama bila izvanredno velika pomoć. Ujedno su time ukupni troškovi komasacije i kanalizacije umanjeni za 30% predviđenog iznosa i tako dovedeni u sklad sa samom vrijednosti zemljišta i njegovom gospodarskom snagom.
Putna mreža, prema već istaknutim okolnostima, morala je biti u vrlo znatnoj mjeri povećana. Tako je pored 97 km puteva prije komasacije, osnovano još 527 km novih puteva. Ovako veliki broj puteva nastao je u prvom redu radi gospodarskih potreba, a osim toga i velika kanalska mreža tražila je nešto veći broj puteva. Širina gospodarskih puteva je bila predviđena između 4 i 8 m, dok glavni prometni putevi postavljeni u širini od 20 m.
- 5 -
Kopanje kanala otpočelo u proljeće 1933., a dovršeno je bilo u jesen godine 1934.
Prema izjavi tehničkog nadzornika kulturnotehničkih radova: „Bio je to mučan posao i za interesente i za vodstvo, skopčan sa mnogim neprilikama i poteškoćama. Da je ipak konačno dovršen, dokaz je kako su ti kanali narodu potrebni, a ujedno je i daljni dokaz, da je organizacija komasacionih vlasti dorasla da provodi ovakovc radove i uz najveće poteškoće.“
Geodetski list 3/1937.
ustupio Doc. dr. sc. Rinaldo Paar, dipl. ing. geod. i predsjednik Hrvatskog Geodetskog društva
- 6 -
“Seljački list” 45/1937
