Satnija

Babogredska satnija djelovala je od 1747. do 1873. godine. Njezina je teritorijalna nadležnost obuhvaćala sela Babinu Gredu, Gundince i Štitar.

Satnija je bila najniža operativna vojna formacija i teritorijalno–administrativna jedinica Vojne krajine. Na području svoje teritorijalne nadležnosti rješavala je pitanja koja su nadilazila okvire vojne ustanove kao takve, te je zahvaćala i u civilno područje života stanovništva. Bila je nadležna za šume, obrte, ceste, ubiranje poreza, te ovisno o vrijednosti spora i visini kazne, za nagodbe i mirenja.

Brodska je graničarska pukovnija ustrojena 1747. godine novim urenenjem Slavonske vojne krajine kao sedma od jedanaest graničarskih pukovnija na teritoriju Hrvatske i Slavonije. Pukovnija se dijelila na 12 satnija, sastavljenih od jednog ili više sela, ovisno o brojnosti kućnih brojeva ili stanovništva.
Satnije su bile najniže teritorijalne i zapovjedno-upravne jedinice pukovnije. Satnijom je zapovijedao i upravljao satnik, a savjetodavnu su ulogu imali upravni časnici i činovnici.

Brodska je graničarska pukovnija bila podijeljena na 12 satnija: Podvinj br. 1, Trnjani br. 2, Garčin br. 3, Andrijevci br. 4, Sikirevci br. 5, Babina Greda br. 6, Ivankovo br. 7, Cerna br. 8, Vinkovci br. 9,
Nijemci br. 10, Županja br. 11 i Drenovci br. 12.

Svaka je satnija imala svoja sela. Administrativni sustav bio je zasnovan na kućnim brojevima po kojima su se popisivali vojnici, radi kontrole vojnih obveznika (muško stanovništvo od 16. – do 60. godine). U sjedištu su satnije osim vojnog zapovjedništva bili područni upravni uredi pukovnije, npr. šumarski i zemljišni ured. Temeljna je jedinica sela bila kućna zadruga.

(Hrvatski državni arhiv, broj fonda: HR HDA 451)