Na stanovima, daleko izvan sela, u blizini šume ili Berave, nekada se živjelo, radilo i stvaralo, znaju reći s uzdahom nostalgije mještani Babine Grede.
Ali, čini se, ne samo oni, jer i ovogodišnji, 8. stanarski susreti, na stan Ivana Kneževića Todorovog doveli su i natjecatelje iz nekoliko mjesta Brodsko-posavske i Osječko-baranjske županije, pa su žal za prošlim vremenima, uz tamburaše te nadmetanja stanara i stanarica, zajednički podijelili mnogi.
I sve to zahvaljujući Iliji Babiću i Udruzi za promicanje i očuvanje šokačke baštine Šokadija iz Babine Grede.
- Kada smo u ovoj udruzi odlučili organizirati prve stanarske susrete, bilo je podosta onih koji su nam zamjerili i kazali kako želimo potisnuti druge manifestacije u Babinoj Gredi te da stvaramo nepotrebnu konkurenciju. Vrijeme je pokazalo da nismo imali cilj ništa uništiti ili obezvrijediti, već jednostavno prikazati kako se nekada živjelo na stanovima, što se radilo, što se kuhalo i jelo - ispričao nam je veliki zaljubljenik u Šokadiju Ilija Babić.
Udruga je željela svake godine organizirati stanarske susrete na nekom drugom stanu u Babinoj Gredi, no zbog raznih razloga to nisu uspijevali. Ali, uspjeli su ove godine ugostiti natjecatelje iz Kaniže, Oprisavaca, Podvinja i Gundinaca, naravno, uz domaće stanare i stanarice, a došli su im i Šokci iz Osijeka, Tkanica iz Vinkovaca i mnogi drugi.
Posljednji stan na izlazu iz Babine Grede u pravcu Cerne bio je mjesto oštre konkurencije čobana i čobanica, a kuharice okupljene iznad štednjaka nisu se štedjele ni ove godine.
Pokrovitelj 8. stanarskih susreta bio je bivši hrvatski predsjednik Stjepan Mesić, za kojega Babogredce veže mnogo toga.
- S gospodinom Mesićem imamo dobro suradnju još od osamdesetih godina prošlog stoljeća, i to kada se u Babinoj Gredi gradila nova škola. Naime, njegova tvrtka je izradila projekt za našu školu i mi se od tada znamo i dobro surađujemo. Žao nam je samo što ni ove godine nije mogao doći k nama, jer je otišao u Kirgistan - pohvalio nam se, ali i istovremeno požalio Ilija Babić.
Organizaciju Stanarskih susreta pomogli su Vukovarsko-srijemska županija i Općina Babina Greda.
- Ali i mnogo mnogo ljudi, bez kojih doista ne bismo uspjeli. Hvala im na tome - poručio je predsjednik babogredske Šokadije.
Koliko u toj slavonskoj općini ima zanimljivosti, koje se mogu čuti upravo na Stanarskim susretima, potvrđuje i to što su napokon uspjeli organizirati pravi jahački maraton u dužini od 22 kilometra, uz sudjelovanje 30 jahača, odnosno, deset skupina po tri jahača.
Projahali su oni prvom jahačkom crtom kanala Dunav-Sava, krenuvši s Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva Tihomira Babića i došavši u poslijepodnevnim satima na stan Ivana Kneževića-Todorovog. I sve to, saznajemo, uz potporu tvrtke GEOen d.o.o. Dragana i Željka Jurilja.
- A o lipicancima u Babinoj Gredi sve se zna, od toga da je davne 1936. godine u naše mjesto stigao prvi lipicanski pastuh, do činjenice da smo 1942. godine osnovali udrugu. I uvijek smo bili vezani uz lipicance, uz svoje konje bijelce - ističu mještani Babine Grede.
I upravo zbog takvih povijesnih priča, zbog druženja i zabave, na kojima je i ove godine kroz sjećanja i pjesmu Tamburaškog sastava “Arteški bunar” kanula i pokoja suza, Stanarski susreti nemaju se kome opravdavati zašto postoje. Možda ih ima zbog činjenice da je u Babinoj Gredi nekada bilo čak 349 stanova, najviše u Slavoniji, ali možda i zbog starih stihova koje je predsjednik Šokadije Ilija Babić i ove godine ponovio: “Zlatni rudnici stanovi su bili, marvu, čele i đecu ranili”.

Ovogodišnji stanarski susreti, održani u nedjelju, 29. kolovoza, imali su i jednu novost - otvorili su priču pod nazivom “Šokci pričaju o anglerima”.
- Mnogi uopće nemaju pojma što su i tko su angleri, a kada bi se trebalo prevesti na jezik današnjice, najjednostavnije bi bilo reći da su to šverceri, muljatori, prevaranti, ljudi koji su preprodavali, i to najviše konje. U Babinoj Gredi bilo ih je mnogo, ali živih više nema, no sjećanja onih koji su bili vezani uz njih ili su poslovali s njima vrlo su zanimljiva. Njih nekolicina, točnije, petorica, koja se mogu teškom mukom pronaći u Slavoniji, prave su legende. Jedan je čak uz konja jednom davno prodao i ženu - pričaju nam samo neke od detalja ovih babogredskih priča o anglerima.

--> IZVOR