Oko 5 sati projuri biskupska kočija kroz oba jur spomenuta slavoluka, kroz dvored školske djece, držeće u rukama male trobojnice, te kroz redove mnogobrojnog klečećeg i blagoslov čekajućeg naroda, put Babinegrede. Pratnju biskupovu sačinjavala povorka od kakovih 15 kola. Kad se kočije ganule, poče burno klicanje naroda i školske mladeži, kojem nebjo ni kraja ni konca. Tek što iz sela izašli, poče i kiša pomalo se spuštati, koja putnike pratila tja do cilja putovanja — Babinegrede.

Na medji babogredako— gundinačkoj dočeka visokog gosta banderium i izaslanici obćine babogredske, sa činovnici i sa honoracijori te velike i bogate obćine. Načelnik paku obćine pozdravi u ime svijuh preuzvišenog g. biskupa sa srdačnom dobrodošlicom. Na to konjanici, kojih bijaše veliki broj, a na čelu ima dva domobranca i jedan husar u vojničkom odielu, obkoliše odmah biskupske kočije i prednja kola pratnje, te duga povorka nastavi put svoj dalje.

Jer je put mjestimice krivudast i uzan, a konji jahača nevjesti urednu jahanju, mogla se lahko kakova nesreća dogoditi. Tako se konj jadnog domobranca oskliznuo na jednom mostu i posrnuo, te ima samo vještini svojoj jahač zahvaliti, da se izbavio iz očite i velike pogibelji. Jednom opet jahaču konj posrnuo, te ga s ledja na zemlju bacio, a konj poplašen, počeo se plesti medju konje prednjih kola, te bi se i opet moglo lahlo nesreća dogoditi, da nije od ustalili jahača u brzo uhvaćen. Iz toga sliedi, da nikako nijo umjestno da pri sličnih sgodah banderium obkoli kola odlikovanoga, jer se pri tom može lahko i nehotice pripetiti kakova nesreća. S toga mislimo, da bi bilo najprikladnije i najsigurnije, kad bi u buduće sličnom prilikom banderium jašio pred kolima odlikovanoga, a to bi imalo i puno više smisla, jer ovako više izgleda da ga eskortiraju, nego da mu počast iskazuju.

U Babinojgredi učinjeno su velike pripreme za sjajni doček nadpastira, ali je to nepozvana kiša većim dielom osujetila.

Visoki gost unišo je u Babinugredu kroz krasno iskićeni slavoluk i u prkos kiši, čekao ga brezbroj naroda u svečanom ruhu, osobito oko crkve i oko župskog dvora. Burno klicanje svjetine postiglo je svoj vrhunac kad je biskupska kočija stala pred Župskim stanom, a u isti mah zasvira u Krajini čuvena guslačka banda štitarska: „ljubimo te naša diko.“ Tanki glasovi proizvadjani od vještih guslača, rek'bi da nadglasiše podmukli rik topovah.
Kiša jo sveudilj još padala, nu čim se je veliki svećenik poslije blagoslova iz crkve vratio u župski dom, obori se ona tolikom žestinom, da bi čovjek mislio oblak se provalio. To je potrajalo preko tri četvrta sata. Što je moglo, sklonulo se pod župske hodnike, a ostali narod udario listom u bieg kud koji mogao.

Rodoljubivi i gostoljubivi župnik vlč. g. Gj Gamprl dao izneti vina na šk-fovo, da so okriepe oni njegovi župljani, koji su se u njegovom domu od kiše zaklonili. Medjutim guslači guslahu i pjevahu rodoljubne pjesme hrvatsko, a kad bi oni umuknuli, prihvatile bi djevojke pjevajući svoje narodne pjesme. Čim je kiša malo prestala, pohrlila odmah sva mladež napolje na tratinu pred župski dvor, a za njimi guslači. Dok si udario dlan o dlan, savilo se veselo kolo, koje sve to više raslo i razvijalo se. Mladjarija ja veselo skakala po mokroj tratini, pripjevajuć si razno kolske poskočice. Narod so počeo opet skupljati, pridošao i jedan gajdaš, te udri onda oduševljeno kolo za kolom, sve do njeko doba noći. Sutradan teklo jo sve svojim redom, kao i u ostalih župah.

Po podne ostavi preuz. g. biskup Babinugredu, te uz veliku pratnju konjanika i kola, uz oduševljeno klicanje naroda, proveze se kroz drugi slavoluk put Štitara. Na granici Štitarskoj čekahu ga kotarski pristav g. Stenzi, župnik Gabro Babić u ime dekanata, obćinsko zastupstvo štitarsko sa mnogimi koli i konjanici. Tu ga pozdravi sa srdačnom dobrodošlicom u ime svećenstva dekanata županjskoga župnik G. Babić, a štitarski obćinski bilježnik u ime obćine štitarske. Tad se poredaše babogredski i štitarski konjanici pred biskupovom kočijom, u za njom nepregledna povorka babogredskih i štitarskih kolah — i sve se krene put Štitara.

--> IZVOR