1984. godine sam se preselila u Basel. Moj otac je bio sezonac u Švicarskoj i kad je dobio prave papire, odveo je nas troje djece i majku u Švicarsku. Mogli smo birati hoćemo li ići dalje u školu ili ćemo ići kod oca. Normalno da smo htjeli biti svi zajedno kao obitelj, a ne da mi ostanemo u Hrvatskoj, a otac bude sam u tuđem svijetu, i tako je pala odluka za odlaskom cijele obitelji iz Hrvatske - govori nam Katica Mrkonjić (48) iz Babine Grede koja je prije 33 godine svoju rodnu Slavoniju zamijenila Švicarskom.

Život u Baselu

- Grad Basel je jako lijep. Leži na tromeđi Francuske, Njemačke i Švicarske, a kroz njega teče rijeka Rajna i podijelila ga je na mali i veliki Basel. Meni se u njemu sve sviđa, a mana mu nisam ni tražila jer jednostavno volim Basel.

- Za dobiti posao u gradu je teško jer imamo puno pograničnih Nijemaca i Francuza koji žive u svojoj državi, a rade u Baselu pa je teško pronaći dobro plaćen posao. Naši ljudi ovdje najviše rade na građevini, u bolnicama, trgovinama te čišćenje i serviranje. U Baselu se nalaze Rösch i Novartis i još nekoliko velikih firmi.


- Službeni jezik u gradu je njemački s tim što Basel ima svoj dijalekt. Kad sam ja došla u Švicarsku za učenje jezika se svakako snalazilo. Učio si kako si umio i znao, a s vremenom je to bilo sve bolje. Počela sam raditi i učiti jezik sa 16 godina pa sam sve upijala kao spužva. Također sam puno naučila preko TV-a i s bratom i sestrom.

- Ja sam sa 16 godina radilla u tvornici čokolade. To sam radila do moje 19. godine, a nakon toga sam promijenila posao i počela raditi u trgovini te sam to radila do svoje 40. godine. Radila sam u raznim trgovinama kao što su EPA, MIGROS i na kraju u trgovačkom centru STÜKI. Zadnjih 6 godina radim u bolnici i tu radim sve, od serviranja do kafića pa sve do čišćenja.

Radno vrijeme je 8 sati. Od 7 sati ujutro do pola 8 navečer s dvije-tri pauze ili od 7 do 16 s pola sata pauze. Zadnjih 10 godina je jako teško mijenjati posao, a tko hoće raditi opet može pronaći ono što traži jer se gleda iskustvo, a ne izgled i Švicarci jako cijene vaš trud. Radnička prava su jako korektna i realna.

Usporedbe Švicarske s Hrvatskom

- Često uspoređujemo Hrvatsku i Švicarsku. Kod nas u Hrvatskoj je sve "lako ćemo" i ljudi su drugačiji. Ljudi su otvoreni, spremni pomoći, osjećajni i većinom obiteljski ljudi dok su Švicarci malo hladniji narod. Kod njih je točnost na prvom mjestu i što je najvažnije, oni cijene radnika i vide njegov trud. Živjeti u Švicarskoj je stvarno skupo, od stanarine do zdravstvenog osiguranja - stvarno pretjeruju s cijenama.

Birokracija je bolja u Švicarskoj. Većinom se sve rješava putem interneta ili nema redova jer dogovoriš termin i sve ide brzo i efikasno. U mnoge ustanove čak ne moraš ni ići nego te oni sami obavijeste i pošalju markiranu kuvertu da samo potpišeš i vratiš, a da ne izostaješ s posla ili tražiš slobodan dan, dok za to kod nas u Hrvatskoj treba nekih 100 papira i kad dođeš na red uvijek nedostaje još jedan papir.

Dobra odluka u prošlosti, ali planira se povratak u Hrvatsku

- Švicarci su poznati po sirevima i imaju najbolju čokoladu. Njihova kuhinja mi se ne sviđa, ali to je stvar ukusa. Švicarci se vole više voziti u vlakovima nego posjedovati automobil, nisu kao mi da sinovima čim napune 18 godina kupuju BMW ili neki bijesni automobil. U većini slučajeva im djeca žive odvojeno od roditelja, s partnerom ili prijateljima i slabo se sastaju po stanovima, više se vole nalaziti u kafićima s rodbinom ili prijateljima. Dojam je da više pažnje posvećuju kućnim ljubimcima nego ljudskom biću.

Zbog posla i zbog toga što mi djeca imaju veću mogućnost za školovanjem mi je drago što sam u prošlosti došla i ostala u Švicarskoj. Godišnje idemo 5 tjedana u Hrvatsku, a budućnost vidim u svojoj Hrvatskoj jer ja je volim bez obzira na sve i srce vuče tamo gdje si rođen, a to je HRVATSKA - zaključuje Katica.

--> IZVOR