Babina Greda mirno je šokačko selo nedaleko od Županje, čuveno po konjima i marljivim ljudima, pa je vijest o nesvakidašnjem ubojstvu među mještanima izazvala iznenađenje. Oba sudionika tragičnog događaja - i ubojica i ubijeni - doseljenici su, pa Babogredci nerado pričaju o svemu što se dogodilo jer, eto, »nisu oni naši već su izbjeglice iz Bosne«. I najiskusniji policajci Policijske uprave vukovarko-srijemske ne pamte da je ubojica tragove ubojstva pokušao prikriti kako je to učinio u Babinoj Gredi. Policajce je također iznenadio motiv, ali sve to nije utjecalo na tijek očevida i istrage - sve prikupljene indicije upućivale su na to da je ubojica devetnaestogodišnji I. B.. izbjeglica iz Donjih Hamića u Bosni i Hercegovini, koji je vrlo brzo i priznao ubojstvo iz koristoljublja.

I. B. podmeće požar
Ubojstvo je otkriveno gotovo slučajno. Naime, u noći od subote na nedjelju, od 8. na 9. lipnja izbio je požar u skromnoj vuklanizerskoj radionici Ediba Smailhodžića uz autocestu Zagreb - Bajakovo, u kojemu je ozlijeđen I. B. Taj detalj nije promaknuo iskusnim policajcima, pa su se zainteresirali što je I. B. radio u radionici i za vrijeme požara i klupko se počelo odmotavati. Ubrzo je, pritiješnjen dokazima, I. B. priznao da je ubio Ediba Smailhodžića (42), a podmetanjem požara pokušao je prikriti tragove zločina. Inspektori za krvne delikte PU vukovarsko-srijemske Miodrag Matičić i Niko Džinić, koji su obavili očevid, ističu kako samo ubojstvo nije neuobičajeno, ali nesvakidašnji je način na koji je ubojica pokušao prikriti tragove. Naime, leš je zacementirao u prostoriji pokraj radionice'
- lako u policiji radim već 22 godine, nisam do sada naišao na ovakav slučaj, a i patolog koji je obavio obdukciju kaže kako u svom iskustvu nije imao sličan slučaj - kaže Niko Džinić.

Smrt u mukama
Sve je počelo u četvrtak, 6. lipnja oko 21 sat, kad je I. B. došao u radionicu, u kojoj je vlasnik i stanovao u skromnoj sobici, te usnulog Ediba željeznom šipkom dva puta udario u glavu, a šipku bacio u Savu. Budući da nije bio siguran je li vlasnika vulkanizerske radionice doista ubio, najlonskim užetom svezao mu je ruke na leđa jer se bojao da će korpulentni Edib pružiti otpor ako dođe k svijesti. Pokazat će se da je oprez I. B. bio potreban jer je nakon nekog vremena Edib umro u mukama, pokušavajući se osloboditi užeta.
I B. je nakon ubojstva otišao kuci u strossmayerovu 27, gdje je živio s majkom, i vjerojatno razmišljao što učiniti s lešom. Sutradan, u petak, I B je kupio tri vreće cementa i vratio se na mjesto zločina. Odvukao je Ediba u prostoriju koja je služila kao kupaonica, polegao ga na trbuh, umotao u deku, pokrio ga kartonom i napravio neku vrstu kalupa, načinio smjesu od cementa i vode te time »zalijevao« pokojnika. Ustanovio je da neće imati dovoljno cementa pa je kupio još dvije vreće kako bi okončao ovaj morbidni posao.
U subotu oko 23 sata otišao je na obližnju benzinsku postaju, kupio deset litara benzina, vratio se u vulkanizersku radionicu, zalio benzinom ležaj na kojemu je ubijen Edib Smailhodžić i gdje je još bilo tragova krvi, ali i cijelu prostoriju, te podmetnuo požar kako bi uništio tragove.
- Mladić je bio neiskusan pa nije znao da benzin ne gori već gore njegove pare. te kad je upalio šibicu ili upaljač, naglo je buknuo požar u cijeloj prostoriji - rekao je inspektor Miodrag Matičić.
- U panici nije mogao pronaći ključ da bi izišao iz prostorije i pritom je i sam ozlijeđen.

Samotnjak i koristoljublje
Budući da se cement stvrdnuo, policajci su imali muke dok su iz betona izvadili leš. Prema podacima kojima raspolaže policija, I. B. je izbjeglica koji se družio s ubijenim i povremeno radio u njegovoj radionici, pa je stekao njegovo povjerenje, a tu se krije i motiv ubojstva.
- Njih dvojica 25. svibnja potpisali su ugovor o najmu radionice kojim Edib daje I. B. radionicu na dvije godine u najam za 200 njemačkih maraka na mjesec - ističu inspektori Matičić i Džinić.
- I. B. se obvezao da će isplatiti najmodavcu 4800 njemačkih maraka i tek tada ima pravo koristiti radionicu.
Ubojstvom i skrivanjem leša u betonsku kocku vjerojatno se htio domoći radionice, a poznanicima bi rekao kako je Edib otišao u Brčko, što je sada malo teže provjeriti. I. B. je bio samotnjak, malo se s kim družio, a potječe iz poštene obitelji - tri brata sudjelovala su u obrani Posavine.

Mladić je u početku negirao ubojstvo, ali je ubrzo sve priznao jer je bio pod strahovitim pritiskom i nije mogao dugo prikrivati zločin.
I. B. oduzeo je ubijenome zlatni lančić, prsten i narukvicu i to sve prodao u Županji, a tim je novcem platio zaostale rate struje za vulkanizersku radionicu. Također je oduzeo Edibov automobil.

O Edibu Smailhodžiću malo se zna. Tek toliko da se dva puta ženio - jedna je žena s troje djece u Brčkom, a druga u Njemačkoj To potvrđuje i Matija Ćivić, prva susjeda koja tek površno poznaje Ediba.
- Ovdje nije imao rodbine i malo smo se družili, ali je s nama uvijek bio dobar - kaže baka Matija.
- Tek u nedjelju ujutro doznali smo što se dogodilo, prije toga nismo ništa neobično zamjećivali.

Sada je vuklanizerska radionica zapečaćena, a ispred nje je poluizgorjeli kauč s tragovima krvi na kojemu je ubijen Edib. Kroz razbijene prozore nazire se prostorija s ostacima betona gdje je I. B. zacementirao vlasnika. Devetnaestogodišnji I. B. u zatvoru je Istražnog centra u Osijeku, ima vremena za razmišljanje kako se zločin ne isplati.

Bio je pristojan i povučen

Majku I. B, Janju B, nismo pronašli kod kuće, ali su nam susjede rekle kako je s njom teško razgovarati jer ima govornu manu, a događaj je još pojačao bolest. Anka Marić, susjeda iz Strossmayerove ulice, ne može vjerovati da je miran mladić iz njihove ulice počinio takav zločin.
- L B. je iz dobre i poštene obitelji. Dva njegova brata bila su na ratištu. Često su posjećivali majku i radili na imanju sve što treba. Otac je umro, pa su oni pomagali majci. I. je bio jako povučen dečko. Jednom sam ga srela na ulici zagrlila ga, jer znam ga od malih nogu, I pitala: 'Kada ćeš se ženiti?, a on se samo nasmijao i prošao dalje - kaže Anka Marić.
- Netko je njega morao na to nagovoriti jer ne bi on to sam učinio.
Druga susjeda, koja nije željela reći svoje ime, također I.-a poznaje kao pristojnog mladića.
- Uvijek je pristojno pozdravljao, a sjećam se da sam ga viđala kako pomaže susjedima kupiti sijeno, cijepati drva i slično. Iznenadila sam se kad sam u novinama pročitala da ima 19 godina jer sam mislila da je mlađi. Nisam ga viđala s prijateljima, uvijek je hodao sam - kaže ta susjeda koja je površno poznavala i ubijenog Ediba Smailhodžiča, za kojega nema baš lijepih riječi.
- Dok je supruga živjela s njim u Babinoj Gredi, Edib ju je često tukao i, navodno, izbio oko.
Iako je benzinska crpka samo dvadesetak metara udaljena od vuklkanizerske radionice koju je zapalio, L B. je po benzin otišao na udaljeniju crpku na autocesti kako bi, vjerojatno, uklonio razlog za sumnju.
- Kad je oko 23 sata došao mladić s dva kanistra po deset litara benzina, nije nam bilo ništa čudno jer često se dogodi da netko ostane na cesti bez benzina. Tome nismo pridavali veću važnost - kažu prodavači na benznskoj crpki.


--> IZVOR