JOZO JOZINOVIĆ (24) iz Babine Grede nema ni jednog razreda škole, a ipak je uspio svladati komplicirano znanje iz radio-tehnike, tako da je postao vrstan popravljač televizora i radio-aparata. Jedna zaostala ručna bomba iz prošlog rata odnijela mu je oko, i to je bio razlog zbog čega ga otac nikad nije pustio u školu, bojeći se da dječaku ne stvori veliki napor i da mu ne oslabi drugo oko. Jozo se priviknuo na zemljoradničke poslove i vjerojatno bi i danas orao i kopao, timario blago, da ga neodoljiva želja nije vukla da sazna nešto više.

Sve je počelo još 1959. kad se upoznao s radio-amaterom Mijom Kadićem iz sela Gundinaca, koji je u to vrijeme studirao elektroniku u Zagrebu. Zamolio ga je da mu pruži neke instrukcije kako bi sam izradio elektromotor.
- Što će ti elektromotor! - odgovorio mu je student. - Ako te nešto iz struje zanima, pokušaj s radio-tehnikom.
Prijedlog se svidio radoznalom mladiću. Od Mije je dobio nekoliko starih primjeraka časopisa Radio-amater. Već je prije poučio čitati i pisati i prionuo je učenju.
— U početku sam bio obeshrabren — priča nam danas ovaj neobičan tehničar samouk. — Po sto puta sam čitao te časopise i ništa nisam razumio! Tek dugotrajnim napornim i strpljivim čitanjem časopisa i stručnih knjiga naučio sam kako se čitaju sheme i simboli u radio-tehnici i tada mi se sve počelo otkrivati. Za mene je bio najljepši trenutak kad bih nešto uspio svladati.
Prema tim shemama Jozo je počeo izrađivati male uređaje — dvocijevni prijemnik, pojačalo i slično. Otac mu je prigovarao što uzaludno troši vrijeme, ali se mladić nije predavao. Iskoristio bi svaki slobodan trenutak, kad bi se uspio odvojiti iz staje ili s polja, da se zavuče u ugao sobe i da eksperimentira.
I uspio je. Svladavši tehniku, danas mu nadaleko nema premca u radio-tehnici. On je išao čak dotle da je zatražio prijem na studij u Elektrotehničkom fakultetu. Ali, bio je odbijen, jer nije imao doista ni jednu jedinu svjedodžbu!
Ipak, ljudi su za njegov entuzijazam našli razumijevanja. Položio je ispite pred stručnom komisijom i dobio dozvolu za rad. To je za nj bila životna pobjeda. Otac se više nije bunio. Sin mu je naposljetku počeo da na svom nekadašnjem hobiju i - zarađuje!

--> IZVOR