Odbor za nabavu zvona naručio je dva zvona kod zvonarne u Ljubljani, teška 1053 i 550 kg. Zvona su s ostalim priborom stigla na stanicu Sl. Šamac 16. kolovoza u posebnom vagonu.
18. kolovoza u 8 sati na glas starih zvona i mužara krenulo je dvadeset iskićenih kola s konjanicima u Sl. Šamac. Zvona su dovezena s kolodvora svako zasebno na iskićenim kolima. Zvono veliko vozila su četiri zelenka, a manje zvono četiri vranca od iste matere. Topovi su oglasili dolazak zvona spram groblja, gdje ih je dočekala vatrogasna glazba, vatrogasno društvo, obrtnička zadruga, hrv. kat. prosvjetno društvo „Stojanović“ i sijaset muškaraca i ženskinja. Tu je domaći g. župnik pozdravio zvona i prisutne i progovorio im o važnosti zvona: žive zovu, mrtve oplakuju, oblake rastjeruju. Pred župskom crkvom smještena su zvona, da čekaju na posvetu, koja je imala biti u nedjelju 23. kolovoza.

U subotu na večer u 6 sati došao je autom presvijetli g biskup Msgr. Atun Akšamoviću pratnji bogosl. profesora Dr. Zvonka Markovića u Babinu Gredu. Dočekali ga konjanici, mnogo naroda kolima, a pred župskim dvorom organizacije s narodom. U večer je bila podoknica: vatrogasno društvo i hrv. kat. prosvjetno društvo „Stojanović“, svako sa svojom glazbom, pjevanjem i pozdravom. Presvijetli je zahvalio i izdašnom se potporom sjetio pojedinih društava, a s narodom se ugodno pozabavio još neko vrijeme.

Sutra u 9 sati skupilo se veliko mnoštvo domaćega svijeta i raznih procesija iz susjednih župa. Pri svečanosti sudjelovalo je i okolišno svećenstvo. Kod posvete svirala je vatrogasna glazba i pjevao naizmjence zbor djevojaka rednjača i ženski odsjek hrv. kat. prosvjetnog društva .Stojanović“ pod vodstvom organiste domaćega sina seljaka Josipa Djaković. Nakon posvete stupi na govornicu pred crkvom presvijetli g. biskup, da prozbori narodu o značenju zvona. Narod ga je suznim očima i radosnim srcem saslušao. Po tom je g. župnik ustao i zahvalio svima dobročiniteljima, napose presvij. g. biskupu na izdašnom daru, preč. g. kanoniku Sencu, bivšem župniku u
Babinoj Gredi, a napose odboru za nabavu zvona, od kojih se najviše narodu zadužio stari iskusni i radini muž Đuro Verić i Adam Verić. Njima rame uz rame redovito su radili mnogo dana Đuro Stojanović, Lovro Lešić, Filip Petričević. Ilija Kedačić, Lovro Kopić, Šimo Đaković, Franjo Vuković i Ilija Stivaničević.

Najveće je zvono posvećeno sv. Lovri. patronu crkve i nosi natpis: .Spomen tisuć godišnjice kralja Tomislava i svete Godine“. Drugo zvono s natpisom župnika i crkvenih starih tutora posvećeno je sv. Iliji Kumovao je obima zvonima naš župnik i dekan Josip Š i m u n o v i ć darovavši svotu od 10.000 Dinara. Prikumak velikog zvona bio je Stjepan M i š k o v i ć s darom od 2.500 Dinara, a prikumka drugog zvona gospoda Borčić s darom od 2.100 Dinara. Bila im od Boga nagrada! Tvrtka je isplaćena sa svotom od 92.546 Din , kojoj priznanje, a g. direktoru i monteru svaka čast od sviju nas. Zvukovi zvona Es i G, sa starim zvonom Ais izvrsno harmoniraju.

Poslije svečanoga objeda i nakon večernjice hrv. kat. prosvj. društvo .Stojanović“ u ime svoje i naroda zahvalilo je presvijetlom g. biskupu igrokazom .Na Duvanjskom polju,- tamburicama, deklamacijom i pjesmom. Na polasku biskupovom odigralo se narodno kolo. Presvijetli je razdragan blagoslovio narod i uz klicanje naroda otišao.

--> IZVOR