U ovom malom mjestu koji nosi smiješno ime Babina Greda, kao da su sve prizemnice pobjegle jedna od druge i samo su plotovi u velikom prijateljstvu.
Sokaci su blatnjavi ili prašnjavi i široki i pusti i sve je uvijek tako kao i drugdje, samo je danas drugačije. Danas je posljedni dan karnevala, mada je ožujak već počeo. Danas snaše i slavonski momci podvriskuju: ijuiju.
Jure čeze. Teretni konji vuku ljude i rakiju, a muzikanti natežu gudala. Sve su snaše punačke, a u licu nagaravljene. Obe ove stvari su uobičajene.
Pred deset žena i možda i sto bijelih sukanja, pozira mjesni fotograf. Cvili harmonika. Čuje se pjesma i cika, samo dječurlije nema.

U zgradi Općine, mada je podne, kao da ne čuju što se napolju zbiva. Tihi sekretar upravo je počeo da strpljivo, sa dva prsta, nešto kucka na pisaćoj mašini.
Predsjednik traži matičara, matičar zna sve šta treba. I cifre: okruglo. Naprimjer. svih žitelja u komuni ima 5300.
Napolju snaše pjevaju: "Idem šorom...". Svi šorovi sad su ulice, kako kaže predsjednik. Dvanaest ulica je imenovano prije nekog vremena. Selo ima više od tisuću kuća, kako kaže matičar. A konja: 457.
Babina Greda kažu, one je nešto posebno. Predsjednik se zove Mata. Sekretar komiteta zove se Mata. Predsjednik SSRN zove se Mata. Upravnik zadruge zove se Mata.

Neobične su ovdje igre slučaja. Četvorica, svaki drugog prezimena, četvorica Mata iz Babine Grede, a sve drugo po jedan.
Jedno selo: jedna komuna. Jedna gostionica, jedna crkva, jedna pošta i jedna zadruga. Jedna je Sava tamo iz njiva. Jedna familija, jedno dijete, kao nekad, u vrijeme bijele kuge. To kaže matičar koji prebire podatke: broj rođenih i umrlih, broj bolesnih. Broj domaćih starosjedilaca i drugih domaćih. Od svih žitelja 25% su doseljenici iz Bosne i Hercegovine, ponegdje koji Dalamatinac, Ličanin ili neki treći. Oni se sada zajednički trude da poprave prosjek rođenih.

Pred općinom se igra kolo.
I predsjednik kaže da je prošla godina lijepo rodila. Rijetko tko sada ne sije novo kvalitetno žito. Poljoprivreda je, kako se kaže, u punom zamahu. Mnogima je sada, zbog velikih prinosa, nepotrebno toliko zemlje kao ranije, ne stižu ju obraditi. Hiljadu jutara prodali su nedavno zadrugi. Neki kažu da to čine zato jer nema smisla da im zemlja kisne.

Kroz prozor se vidi kako bezbrižna karnevalska povorka odlazi nekuda.
Sada imamo 370 radioaparata, čita matičar. Dva televizora imamo, veli sekretar. Tri čitaonice. I park će se urediti. Struja se uvodi samodoprinosom.
Kako kaže matičar: babogreci polako idu napred na svoj način.

Neko podvriskivanje se čuje sada već iz daljine. Možda i zbog toga stvari o kojima pričamo imaju i poneku pomalo smješnu stranu. Tose vidi i na mapi koja visi na zidu iznad sekretara: Babina Greda je okružena komunom Slavonski Šamac. Uvukla se u njen teren kao neki poluotok.
Greda je htjela da bude svoja, a ne da bude sa Šamcem. Šamac je htio da bude svoj, a ne da bude sa Gredom. Gundinci su htjeli da budu svoji, a ne da budu sa Gredom, ali im to nisu dali. I ostade: posebno Greda i posebno Šamac, a Gundinci da budu sa Gredom. Gundinci onda nisu htjeli da budu s Gredom, niti je Greda htjela da bude sa Gundincima. Kad je već tako, gundinčani su odlučili da budu sa Šamcem. Glavno im je da nije Greda. Ljudi iz Gundinaca zato sad satima pješače ili se voze preko Grede u Šamac u svoj općinski centar. Drugog puta nemaju. Tako eto nastaju patuljaste slavonske komune.
Tako je Greda ostala poluotok u drugoj komuni, kako kažu u Općini, babogreci uvijek i za sve imaju svoj način. Kao što i mnogi drugi u okolini imaju svoj način. I približno isti broj stanovnika. I prašinu istog kvaliteta. Zato ne mogu da se slože kome će centar komune. I ostaje jedno selo, jedna komuna.
A dva stanbena problema. Tojest, dva stana, naprimjer, nedostaju Babinoj Gredi. Problem velik kao planina, kad para nema.
Ali predsjednik kaže da je razumljivošto para nema kad je Greda mala komuna.
S polja se ponovno čuje dolazak bezbrižne povorke garavih lica na posljednji najluđi karnevalski dan. Svi će se mpmci večeras naći kod čika Željka, bicšeg tramvajca,na jednoj od njegovih čuxenih ribljih večera u gostionici "Merolino". I tamo je sve posebno. Popis gostiju ovacljen je već unazad tri dana, a plaćanje inaprijed. Za 250 dinara po osobi riblja čorba i fiš-paprikaš. Porcije su neograničene.
I zabave su u Babinoj Gredi posebne vrste. Predsjednik Mata smatra da se ovdje ljudi znaju lijepo zabavljati. On kaže da, eto, luduju i danas kako im se sviđa. Babogreci su uvijek imali svoj stav, priča opet predsjednik i osmjehuje se.
Matičar kaže da u ovom malom mjestu ima 400 žena više nego muškaraca. Zaključno s tim, podataka je sasvim dovoljno. i lijepog razgovora.
Na ulici pred Općinom, karnevalska povorka se naglo rasturila jer je kiša žustro počela. U tom trenutku bio je skoro malo neobično da i na tu naročitu Babinu Gredu pada kiša sasvim obično.

--> IZVOR